Dijete je tamo povjereno na čuvanje. I to je neko platio. Sa mališanima je bila žena sa višedecenijskim radnim iskustvom.
U koju se pojedini roditelji kunu. Dakle, nije sve ni crno, a nije ni bijelo. Baš kao što je sve u životu sivo. Naročito ovdje kod nas. U našim uzročno-posljedičnim uslovima i pričama.
Zato na jedno jedino pitanje: Zašto nam grizu djecu u vrtiću, imamo tako mnogo odgovora. I svaki je priča za sebe i epizoda. U ovoj našoj surovoj realnosti.
Zato što si nadnaravne sreće ako tvoje dijete uopšte dobije mjesto u vrtiću. Zato što si srećnik ako imaš novca da svaki mjesec izdvojiš za mjesto koje će tvoje dijete možda da dobije u vrtiću.
Zato što dok čekaš da ti jave ima li mjesta za tvoje dijete u vrtiću razbijaš glavu kako ćeš platiti nekoga da ga čuva, kojem ćeš strancu povjeriti dijete.
Zato što su ti bake daleko, a ti živiš negdje prosto da bi preživio, pa nemaš taj, a najčešće ni druge servise. Zato što moraš da izabereš koji je privatni vrtić najbolji za tvoje dijete, a čija je cijena podnošljivija za tvoj novčanik. Zato što ga sa nepunu godinu moraš ostaviti u vrtiću, ako ti se poslože zvijezde pa ima mjesta i imaš novca. I operativno stigneš da ga odvodiš i dovodiš, ne kasniš na posao, pobrineš se o međuvremenu. Zato što ga i tamo povjeravaš strancu, za kojeg vjeruješ da će ga paziti. Zato što bebu od nepunu godinu ostaviš osam sati sa njoj nepoznatim ljudima, okruženim ćelavim glavama, podjednako važnim.
Zato što cviliš negdje u wc-u na poslu, razmišljajući kako joj je tih osam sati, da li joj je obrisan nos, promijenjena pelena, da li je palo sa kreveta, a posao te čeka. Zato što voziš kao bez glave s posla, da ga vodiš kući, pa ga skidaš, pregledaš, mažeš, pereš, ljubiš. Zato što ga ponekad samo odvedeš, bez riječi.
Zato što se svaki put upiškiš od sreće kad te ta dva oka ugledaju nakon tih osam sati. Zato što je i taj dan jelo, spavalo i igralo se sa drugom djecom. Zato što je taj dan manje plakalo nego juče.
Zato što su tete pale s nogu. Zato što je teta cijeli dan lakirala nokte ili pila kafu. Zato što si vjerovao da je teta tvoje dijete danas bar jednom poljubila. Zato što je teta nervozna, jer je muči stambeni kredit.
Zato što su druga djeca nervozna, jer su im roditelji urlali i ovog jutra. Zato što su roditelji nervozni, jer ih muči stambeni kredit ili rata za stanodavca, ili rata za jedva skvrckan godišnji odmor ili rata za nadgrobni spomenik svom roditelju ili rata za operaciju. Zato što su roditelji razvedeni, pa su svi nervozni ili tužni ili uplašeni. Zato što se mama boji kako će sutra sve sama. Zato što tati nedostaješ. Zato što im je zajedno bilo muka ispred Centra za socijalni rad kad su trebali da kažu čiji si. Zato što je jedno umorno, a drugo još umornije. Zato što si možda neki teret, a zapravo si iskonska sreća.
Zato što su komšije sinoć glasno puštale muziku, pa je danas dan na lijevu nogu. Zato što je danas u vrtiću muzika, jer je jednom dječaku rođendan, pa ste pojeli tortu bez sertifikata. Zato što će zbog toga vrtić da poskupi, i zbog kurkume i avokada. Zato što će to neko morati da spremi, a to košta. Zato što će vlasnik i direktor biti ljuti ili nervozni. Zato što će tete biti uplašene i demoralisane. Zato što teta nije stručna, već je imala vezu za posao. Zato što je teta stručna, ali ne stiže sve sama. Zato što je teta stručna i ne radi sve sama.
Zato što ispekcija služi da dobije platu od budžetskih korisnika. Zato što nema inspekcije. Zato što je teta divna, ali su druga djeca manje takva. Zato što su druga djeca naučena da udaraju, pljuju i grizu. Zato što su druga djeca došla ničemu naučena. Zato što druga djeca nisu naučena, jer imaju poteškoće, a sistem ih ne prepoznaje.
Zato što ih je mnogo. Zato što su izašli napolje, pa je dječak gurnuo djevojčicu. Zato što je njegov tata onda urlao na njenog tatu. Zato što su obojica nervozna jer im kasni plata. Zato što su mame za to vrijeme otišle kod bolesne bake ili da izribaju nečiji haustor.
Zato što ti možda treba nova trenerka i nove patike, a oni ne znaju kako će. Zato što si se razbolio, a nemaju za lijek. Zato što si jako bolestan i ni lijek ti ne pomaže. Zato što ti niko ne pomaže. Zato što je svima prijeko potreban lijek. Zato što si ili bogat ili siromašan.
Zato što ti ne govore da si dijete čiji je posao da se igra i bude srećno i zdravo. Zato što roditelji ne brinu o tebi. Zato što društvo ne brine o tebi. Zato što sistem ne brine o tebi. Zato što neko previše brine. Zato što si dijete pa mnogo toga ne možeš samo.
Zato što uvijek ima onih koji se iživljavaju. Zato što ne postoje kazne. Zato što je sve manje lijepih riječi. Zato što živiš tu gdje živiš. Zato što si preživio i u pokvarenom inkubatoru. Zato što si samo broj, statistika.
Zato što si uopšte rođeno.
