Ena Zolić je mlada poljoprivrednica koja se prije šest godina odlučila u Bihać vratiti iz Njemačke, gdje je rođena i školovala se, te podići poljoprivredno gazdinstvo na kojem, trenutno, primarno uzgaja lješnjake.
Ove godine ubire značajne plodove sa vlastite plantaže koja se prostire na više od pet dunuma zemljišta, te ima ambiciozne planove u poljoprivredi s kojima je upoznala i Elvedina Sedića, prvog čovjeka grada Bihaća.
Zolićeva ističe kako istovremeno radi na proširenju svoje plantaže, podizanju novih zasada lješnjaka, kestena i oraha, te planira kupovinu neophodnih poljoprivrednih mašina, što je preduslov za intenziviranje proizvodnje. Kaže kako je prvog čovjeka Bihaća željela upoznati sa poslovnim planovima, te se nada pomoći i podršci gradskih vlasti.
“Koncept moga gazdinstva baziran je na održivoj proizvodnji. Kako još nemam dovoljne količine prinosa da bih proizvodila puter od lješnjaka, brašno ili nugat kremu, što mi je cilj, želim otvoriti otkupnu stanicu i sav lješnjak s drugih plantaža u cijelom kantonu prerađivati i plasirati na domaće i strano tržište. U perspektivi, želim otvoriti trgovinu s proizvodima proizvođača i prerađivača s ovog područja”, istakla je.
Prema njenim riječima, pored sadnje koštuničavog voća, planovi su vezani i za pokretanje stočarske proizvodnje, a u početku bi to bio uzgoj pilića i ovaca.
Sedić je kazao kako je priča mlade poljoprivrednice inspirirajuća i da su gradske vlasti spremne podržati ovakav i slične projekte.
“Ena je u Njemačkoj imala sigurnu budućnost, ali se odlučila krenuti težim i neizvjesnijim putem, doći u zemlju svojih predaka i pokrenuti biznis, sigurna u uspjeh. Energija ove mlade žene je nevjerovatna i zbog načina na koji ona prezentira svoju viziju razvoja biznisa mi joj vjerujemo. Stojimo na raspolaganju i svima drugim mladim ljudima koji žele ulagati u vlastitu budućnost i živjeti od svoga rada”, kazao je Sedić.
Zolićeva je porijeklom iz Bihaća, ali je rođena i odrasla u Štutgartu, te je studirala i diplomirala na poljoprivrednom fakultetu u tom njemačkom gradu.
Ona kaže kako njena porodica, čiji svi članovi žive i rade u Njemačkoj, u mjestu Gata posjeduje više hektara plodne poljoprivredne zemlje, te da joj je želja oduvijek bila da se vrati i pokrene vlastito gazdinstvo.
Dodaje kako je najprije ispitala kvalitet zemljišta, kako bi utvrdila njegovu plodnost, a potom uradila ispitivanje tržišta da bi procijenila koju je kulturu najisplativije proizvoditi.
“Ustanovila sam da se u Bosni i Hercegovini proizvodi samo deset procenata lješnjaka koji se prodaju na domaćem tržištu, što znači da se sve ostalo uvozi po dosta visokoj cijeni. Proba zemljišta je pokazala da se uz minimalna ulaganja parcele mogu urediti za proizvodnju lješnjaka, a također klima i nadmorska visina su odgovarali”, kaže Zolićeva.
Smatra kako poljoprivredna proizvodnja ima šansu za snažniji razvitak, ali da nedostaje stručnjaka sa potrebnim znanjem i iskustvom.
“Trebamo bolju mehanizaciju i primjenu savremenih agrotehničkih mjera, jer su urodi na Balkanu u prosjeku upola manji nego u Njemačkoj”, napominje ona, te ističe kako se poljoprivredi i proizvodnji zdrave hrane u današnjim okolnostima mora dati mnogo veći značaj.
