Znate šta je interesantno?
Činjenica kako nas sa svih strana podstiču da treba da budemo svoje, samosvjesne, autentične, drugačije, da treba da ostavimo svoj pečat u svijetu, ali u isto vrijeme nas ukalupljuju. Bombarduju nas savjetima šta je primjereno ženama u određenim godinama, kako da se šišamo, koju dužinu suknje da nosimo.
Kažu nam da nismo dovoljno ženstvene ako ne nosimo štikle.
Kažu nam da ne možemo u patikama na posao.
Kažu nam da izgledamo kao da ne vodimo računa o sebi ako nismo našminkane.
Kažu nam da moramo voditi računa o sebi, ali samo u granicama onoga „što nam priliči“.
Ali šta to priliči ženi tvojih godina?
Ako si tek zakoračila u dvadesete trebalo bi da eksperimentišeš sa modom, sa ljubavima, sa prijateljstvima, sa poslovima. Da se tražiš. U dvadesetima je sve dozvoljeno osim da budeš preozbiljna i previše zrela za svoje godine. Ali šta ako jednostavno jesi? Šta ako ne želiš slijepo pratiti trendove? Šta ako želiš planirati budućnost, biti odgovorna…? Šta ako želiš nositi patike koje su ti udobne, ne one koje svi imaju?
E, kad si to sve završila, u četvrtoj deceniji života treba da gradiš porodicu, dom i naravno karijeru, jer žena u tridesetim je, prema medijima i selfcare guruima, svemoguća. Ona mora da bude nezavisna, sa jasnom vizijom šta želi od života, ali ne smije da podbaci ni na jednom životnom polju. U ovom periodu života već bi trebalo da imaš izgrađen stil, da si sofisticirana, što si eksperimentisala, eksperimentisala si. Tridesete su ti da se zaletiš i da stvoriš nešto, jer kad uđeš u četrdesete – gotovo je. I način oblačenja treba to da ti prati, ali dobra strana tridesetih je što možeš da obuvaš cipele za „velike djevojčice“, ali u isto vrijeme da sačuvaš onu malu djevojčicu u sebi pa da si daš oduška sa nekim roze detaljima, animal printom na patikama ili čak da nosiš patike na suknju.
Četrdesete bi trebalo da su ti mirnija faza i da su te prošle sve bubice. Ako si sve radila na vrijeme, djeca bi trebalo da su već veća, a ti treba da brineš o sebi, da imaš svoju dnevnu i noćnu rutinu njege, da tačno znaš kako da se obučeš za koju priliku, da ti je pozicija na poslu stabilna. Da izlaziš u fine restorane u kojima se pijucka vino, u pozadini lagano svira jazz dok jedete večeru od pet slijedova, u kojoj je svaki slijed jedan zalogaj koji liči na konceptualnu umjetnost. Da znaš da nosiš štikle i da si apsolvirala koje štikle se nose u kojoj situaciji. Ne može isto i za posao i za večernji izlazak – jednostavno NIJE PRIMJERENO.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Pedesete su već da se polako spremaš za penziju, da rijetko izlaziš, učiš da pečeš kiflice, ako dosad nisi savladala i pripremaš se za poznije doba. Da biraš garderobu i šminku koja priliči tvojim godinama, jer bi bilo baš glupo da budeš viđena u patikama koje nosi tvoja ćerka. Jednostavno, ne ide. O farmerkama ili suknji iznad koljena da ne pričamo. Za tebe su cipele sa niskom petom i anatomskim đonom koje ti ne smetaju za čukljeve (u pedesetima već treba da ih imaš). Isto tako, treba da biraš gdje ćeš i s kim biti viđena, ne želiš da neko pomisli da si ostala zarobljena u dvadesetim ili tridesetim.
A šta ako ništa od ovoga ne želiš? Šta ako su ti životne faze permutovane pa si u dvadesetim imala jasnu viziju onoga što želiš, a u četrdesetima se ponovo tražiš? Šta ako ne želiš da te ukalupljuju?
Primjereno za tvoje godine je ono od čega se osjećaš živom. Ono zbog čega si sebi lijepa. Ono zbog čega ćeš se pomaziti po ramenu na kraju dana i reći „svaka ti čast“. Primjereno za tvoje godine je sve ono što te čini srećnom.
I neka to bude jedini kalup u koji ćeš se staviti.
I kalup nekih fenomenalnih cipela.
