Piše: mr ph. Aida Čolić
Benigna hiperplazija prostate i erektilna disfunkcija jesu dva najčešća zdravstvena stanja sa kojima se suočava veliki broj muškaraca, prevashodno srednje i starije životne dobi. Čekanje na početak mokrenja, spontano prekidanje mlaza, mokrenje u kapima, urgentno mokrenje i noćno mokrenje, predstavljaju najčešće manifestacije benigne hiperplazije prostate (BHP). Ipak, još jedan značajan simptom koji se može pojaviti kod muškaraca sa benignom hiperplazijom prostate jeste i erektilna disfunkcija (ED).
Istraživanjima je utvrđeno da 80% muškaraca koji imaju erektilnu disfunkciju takođe imaju i simptome benigne hiperplazije prostate, te da više od polovine pacijenata sa simptomima benigne hiperplazije ima erektilnu disfunkciju. Svaki drugi muškarac koji ima simptome benigne hiperplazije prostate, ima i probleme sa postizanjem adekvatne erekcije.
Šta je ED? Erektilna disfunkcija je simptom, odnosno posljedica, a ne bolest. Definiše se kao nemogućnost muškarca da postigne i/ili održi erekciju koja bi bila dovoljna za zadovoljavajući spolni odnos. Opet, nije svaka neuspjela erekcija ED, a da bi to bila, simptomi se moraju ponavljati tokom tri mjeseca.
Pojava ED-a raste s životnom dobi, pa su mnoge studije pokazale kako se kod skoro 52 % muškaraca javlja između 40. i 70. godine života. Uzroci nastanka erektilne disfunkcije mogu biti različiti, a najčešći su diabetes melitus, visoki krvni pritisak, kardiovaskularne bolesti, psihogeni poremećaji, endokrinološki poremećaji, kao i razne neurološke bolesti.
Ranijih godina erektilna disfunkcija se svrstavala i bila je primarno liječena kao posljedica starenja. Noviji epidemiološki podaci ukazuju na značajan porast incidence i prevalence ED kod muškaraca mlađih od 40 godina, pa prema studijama, erektilna disfunkcija, bez obzira na stepen, pogađa čak do 30 % muškaraca ispod 40 godina.
Iako se u toj dobnoj skupini rijetko radi o teškom obliku ED, kod muškaraca ove starosne dobi i blaga do umjerena ED imaju značajan impakt na kvalitetu života, psihosocijalno funkcioniranje i partnerske odnose.
Razlika u ED između mlađih i starijih muškaraca: Ključna razlika leži u etiologiji. Kod starijih muškaraca dominantni su organski uzroci tj. vaskularna endotelna disfunkcija, dijabetes melitus i andropauza, dok se kod muškaraca mlađih od 40 godina većinom radi o psihološki potenciranom razvoju erektilne disfunkcije pod uticajem socioloških i kulturoloških uticaja.
Iako ED kod mlađih muškaraca počinje obično naglo i izraženija je psihološka komponenta, presudno je imati na umu kako je i organska komponenta u ovoj skupini sve zastupljenija uključujući i rane znakove kardiovaskularnih oboljenja. Češće se pojavljuje kod osoba koje pate od anksioznosti, depresije, akutnog stresnog poremećaja i niskog samopouzdanja. Među osnovne postulate liječenja erektilne disfunkcije spadaju opšte i farmakološko liječenje. Opšte liječenje se sastoji u mijenjanju životnih navika, korekciji prehrane, prestanku pušenja i konzumacije alkohola te povećanja tjelesne aktivnosti
Savjeti iz Hemofarma: Promjena životnih navika povoljno djeluje na oporavak erektilne funkcije kod muškaraca s metaboličkim sindromom i ranom fazom dijabetesa. Ukoliko promjena životnih navika ne dovede do poboljšanja erektilne funkcije, uvodi se farmakoterapija koja je često prvi korak u tretiranju simptoma erektilne disfunkcije.
Kod svakog medikamentoznog liječenja pa tako i kod erektilne disfunkcije ključno je pridržavati se propisanih terapijskih modaliteta i preporučenih doza, uz izbjegavanje samoinicijativnog uključivanja terapije. Najčešće propisivani lijekovi spadaju u skupinu inhibitora fosfodiesteraze tipa 5 (PED5) – (tadalafil, sildenafil, vardenafil, avanafil).
Odlazak kod ljekara i otvoren razgovor jedan je od glavnih faktora uspješnog liječenja. U zdravlju ne smiju postojati tabu teme, pa je ključno da se, ukoliko prepoznate neki od navedenih simptoma, na vrijeme javite urologu kako bi dobili pravovremenu i adekvatnu terapiju, spriječili razvoj komplikacija i poboljšali kvalitet života.
Pregledaj se!
