Neobičan neurološki fenomen, poznat kao sinestezija, otkriva koliko se naše percepcije svijeta mogu razlikovati – i šta nam to govori o radu mozga.
Da li ste ikada “osjetili” ukus neke riječi ili vidjeli boje dok slušate muziku?
Ako jeste, moguće je da pripadate malom procentu ljudi – između jedan i četiri odsto, koji imaju sinesteziju, neobičan neurološki fenomen u kojem se čula međusobno prepliću.
Sinestezija podrazumijeva da aktivacija jednog čula, poput sluha, istovremeno pokreće i drugo, naizgled nepovezano čulo, kao što je vid. To znači da osobe sa ovom osobinom doživljavaju dodatne senzacije u odnosu na većinu ljudi.
Istraživači već dugo pokušavaju da razumiju ovaj fenomen, a ono što je do sada jasno jeste da ljudi ne percipiraju svijet na isti način.
Šta je sinestezija?
Osobe koje imaju sinesteziju nazivaju se sinestete. Postoji više različitih oblika ovog fenomena.
Na primjer, neki ljudi vide boje kada čuju zvukove, dok drugi povezuju slova ili brojeve sa određenim bojama – što je poznato kao grafemsko-kolorna sinestezija.
Još jedan oblik je takozvana ogledalo – dodir sinestezija, gdje osoba osjeća dodir na svom tijelu kad vidi da je neko drugi dodirnut.
Iako svi mi prirodno kombinujemo informacije iz različitih čula – na primjer, kada gledamo i slušamo nekoga ko govori – kod sinestezije su te veze drugačije postavljene.
Zvuk, recimo, može direktno izazvati vizuelni doživljaj.
“Sinestezija je neurološki fenomen u kojem aktivacija jednog čula pokreće drugo”, navode autori nove studije koji su analizirali ovaj fenomen. Ono što je važno jeste da ljudi sa sinestezijom nemaju kontrolu nad ovim iskustvima – ona su spontana, živa i vremenom ostaju stabilna.
“Ove senzacije su automatske i ostaju iste tokom vremena”, ističe se u istraživanju.
Na primjer, osoba koja slovo “A” vidi kao crveno, najvjerovatnije će ga tako doživljavati i godinama kasnije.
Sinestezija nije bolest niti poremećaj i u većini slučajeva ne narušava svakodnevni život.
“To nije bolest i ne izaziva oštećenja”, naglašavaju naučnici u studiji u časopisu “Science Alert”.
Ipak, u određenim situacijama može biti intenzivna – na primjer, ako neko osjeća bol kad vidi da drugi trpe bol.
Zašto se javlja
Iako tačan uzrok još nije u potpunosti razjašnjen, naučnici imaju dvije glavne teorije.
Prva je da ljudi sa sinestezijom imaju više veza između različitih dijelova mozga. Prema ovoj ideji, mozak nije “uklonio” neke neuronske veze tokom razvoja, što dovodi do preklapanja čula.
“Kod tih ljudi ima više povezanosti između dijelova mozga”, navodi se u objašnjenju ove teorije.
Druga teorija kaže da struktura mozga može biti slična kao kod drugih ljudi, ali da su određeni neuronski putevi aktivniji.
“Pitanje je da li sinestete imaju drugačiju strukturu mozga ili ga koriste na drugačiji način”, objašnjavaju istraživači.
U oba slučaja smatra se da sinestezija koristi mehanizme koji postoje kod svih ljudi, ali su kod ovakvih ljudi izraženiji.
Čula i kreativnost
Često se navodi da su te osobe sklonije kreativnim zanimanjima.
Istraživanja zaista pokazuju da je udio ljudi u umjetničkim profesijama veći među sinestetama nego u opštoj populaciji.
“Oko 24 odsto sinesteta bavi se kreativnim poslovima”, pokazuju podaci jednog istraživanja.
Jedno moguće objašnjenje je da oni povezuju ideje i senzacije na neobičan način, što može podstaći kreativno razmišljanje.
Takođe, postoje naznake da neke vrste sinestezije mogu biti povezane sa jačim pamćenjem ili življom maštom, mada u ograničenoj mjeri, prenosi RTS.
“Percepcija nije fiksna i univerzalna – mozak je aktivno gradi”, zaključuju autori.
Sinestezija tako ostaje jedan od najzanimljivijih prozora u razumijevanje ljudskog mozga, pokazujući da stvarnost koju doživljavamo nije ista za sve i da može biti mnogo bogatija nego što pretpostavljamo.
