Mobiteli, tableti, televizori i drugi digitalni uređaji postali su gotovo neizostavan dio svakodnevnog života. Zbog toga se roditelji često pitaju koliko vremena djeca mogu provoditi pred ekranima, ali novo istraživanje ukazuje da bi, osim ukupnog vremena, važnu ulogu mogla imati i dob u kojoj su djeca najviše izložena ekranima.
Istraživači sa Univerziteta Zhejiang u Kini pratili su navike korištenja ekrana kod djece od najranijeg uzrasta do školskih godina. Rezultati ukazuju na povezanost između veće izloženosti ekranima u pojedinim fazama razvoja i slabijih kasnijih školskih rezultata.
Kao posebno osjetljiva izdvojila su se dva perioda – prva godina života i vrijeme oko polaska u školu.
Prva godina života i polazak u školu
Djeca koja su tokom prve godine života provodila više vremena pred ekranima kasnije su imala slabije akademske rezultate, pokazali su podaci istraživanja. Slična povezanost uočena je i kod djece u periodu približavanja školskom uzrastu.
Prve godine života posebno su važne za razvoj mozga. U tom periodu djeca najviše uče kroz razgovor, igru, dodir, kretanje i neposredan kontakt s roditeljima i drugim ljudima. Slično tome, period pred polazak u školu donosi intenzivan razvoj jezika, razmišljanja, socijalnih vještina i sposobnosti potrebnih za učenje.
Nije svaki sadržaj na ekranu isti
Kada se govori o vremenu koje djeca provode pred ekranima, važno je uzeti u obzir i šta ona zapravo rade.
Videopoziv s bakom i djedom, gledanje edukativnog sadržaja zajedno s roditeljem i višesatno gledanje kratkih videa nisu iste aktivnosti. Zbog toga se sve više pažnje posvećuje kvalitetu sadržaja, načinu korištenja uređaja i tome šta ekran zamjenjuje u djetetovom danu.
Ako zbog telefona ili tableta dijete manje spava, ne kreće se dovoljno, manje se igra ili razgovara s roditeljima i rjeđe se druži s vršnjacima, problem nije samo u broju minuta provedenih pred ekranom.
Na školski uspjeh i razvoj, naravno, utiče mnogo faktora. Među njima su porodično okruženje, kvalitet sna, fizička aktivnost, uključenost roditelja, socioekonomski uslovi i individualne karakteristike djeteta.
Kako roditelji mogu postaviti granice?
Potpuna zabrana ekrana za većinu porodica nije realna, niti je nužno potrebna. Mnogo je korisnije uspostaviti jasna pravila i voditi računa da digitalni uređaji ne potisnu aktivnosti koje su djeci potrebne za zdrav razvoj.
Kod najmlađih posebno su značajni razgovor, čitanje, pjevanje, igra i kontakt licem u lice. Kako djeca rastu, roditelji mogu birati sadržaje primjerenije njihovom uzrastu, gledati ih zajedno s njima i razgovarati o onome što su vidjeli.
Važno je obratiti pažnju i na korištenje telefona i tableta pred spavanje, kao i na to da ekrani ne postanu uobičajeni tokom obroka, igre ili porodičnog druženja.
Novo istraživanje zato ne šalje jednostavnu poruku da su ekrani štetni. Ono prije svega pokazuje da bi vrijeme provedeno pred ekranom trebalo posmatrati u širem kontekstu – uključujući uzrast djeteta, sadržaj koji gleda, način na koji uređaj koristi i aktivnosti koje zbog toga eventualno propušta.
Posebnu pažnju, prema rezultatima istraživanja, vrijedi posvetiti prvoj godini života i periodu oko polaska u školu, kada se postavljaju važne razvojne i životne navike.
