Za njih samoća nije nužno znak povučenosti, već prilika da se posvete vlastitim mislima, interesima i stvarima koje ih istinski zaokupljaju
Dok neki ljudi tišinu doživljavaju kao nešto od čega treba pobjeći, drugima ona predstavlja rijetku priliku da uspore i posvete se sebi.
Upravo vrijeme provedeno nasamo može biti posebno važno ljudima koji imaju izraženu potrebu za učenjem, analiziranjem i razumijevanjem svijeta oko sebe.
Samoća pritom ne znači da neko nema društveni život niti da izbjegava druge ljude. Naprotiv, osoba može biti izrazito društvena, a istovremeno joj biti potrebno vrijeme bez razgovora, poruka i tuđih očekivanja.
Ne postoji jednostavan obrazac prema kojem se nečije ponašanje može proglasiti dokazom visoke inteligencije. Ipak, kod ljudi koji su izrazito radoznali i skloni dubokom promišljanju mogu se primijetiti određene navike kada ostanu sami.
Preispituju vlastite misli i odluke
Kada nema drugih ljudi koji bi usmjeravali razgovor ili nametali teme, prostor često zauzimaju vlastite misli. Takve osobe mogu se vraćati na događaje iz dana, analizirati odluke koje su donijele ili pokušavati razumjeti vlastite reakcije.
Mogu se pitati zašto ih je određena situacija pogodila, jesu li nešto mogli uraditi drugačije ili šta zapravo žele od neke osobe, odnosa ili životne situacije.
Takva samorefleksija može pomoći u boljem razumijevanju vlastitih emocija i obrazaca ponašanja. Međutim, postoji granica između korisnog promišljanja i pretjeranog analiziranja.
Dok samorefleksija može dovesti do novih zaključaka, neprestano vraćanje na iste misli može povećati stres i stvoriti osjećaj da se osoba vrti u krug. Zbog toga sposobnost da se određena misao jednostavno pusti može biti jednako važna kao i potreba da se ona analizira.
Vrijeme ulažu u ono što ih zanima
Kada imaju slobodno vrijeme, ljudi s izraženom intelektualnom radoznalošću često ga koriste za aktivnosti koje im omogućavaju da nešto nauče, istraže ili naprave.
To može biti čitanje, gledanje dokumentarnog filma, učenje jezika, sviranje instrumenta, pisanje, rješavanje zagonetki ili istraživanje teme koja im je iznenada privukla pažnju.
Pritom ne mora postojati nikakav praktičan razlog zašto žele nešto saznati. Dovoljno je da ih određeno pitanje zainteresuje.
Zašto nešto funkcioniše baš na određeni način? Kako je nastao neki historijski događaj? Šta se krije iza određene pojave?
Radoznalost ih može odvesti veoma duboko u temu, a vrijeme provedeno nasamo omogućava im da tom interesu posvete pažnju bez ometanja.
Zato samoća za njih ne mora biti sinonim za dosadu. Može biti prostor u kojem slobodno slijede vlastite interese, čak i kada oni nemaju nikakvu očiglednu praktičnu svrhu.
Nakon druženja traže vrijeme za sebe
Potreba za samoćom nije rezervisana samo za introvertirane osobe. I ljudi koji vole društvo, često izlaze i uživaju u razgovorima mogu nakon intenzivnog dana poželjeti nekoliko sati bez drugih.
Nakon posla, druženja ili brojnih obaveza, mir omogućava da se utisci slegnu i da osoba ponovo uspostavi vlastiti ritam.
Tada nema potrebe da bude dostupna drugima, odgovara na poruke ili se prilagođava tuđim očekivanjima. Može jednostavno provesti vrijeme onako kako joj odgovara.
Upravo takvi trenuci mogu otvoriti prostor za pitanje koje se u svakodnevnoj gužvi lako izgubi: Šta ja zapravo želim?
Stalna izloženost tuđim mišljenjima, potrebama i očekivanjima može utjecati na naše odluke, često i više nego što primjećujemo. Vrijeme bez vanjskih utjecaja zato može pomoći osobi da jasnije sagleda vlastite prioritete.
Važno je razlikovati ova dva pojma.
Samoća može biti svjestan izbor i vrijeme koje osoba želi provesti sama, dok je usamljenost osjećaj nedostatka bliskosti i povezanosti s drugima. Neko može uživati u samoći, a istovremeno imati kvalitetne odnose s porodicom i prijateljima.
Također, inteligencija sama po sebi ne određuje nečiji karakter. Ne postoji univerzalni popis ponašanja koji može pokazati da je neko „vrlo inteligentan“.
Ipak, sposobnost da se bude sam sa svojim mislima, da se vlastiti interesi istražuju bez potrebe za stalnom zabavom i da se nakon društvenih interakcija napravi prostor za unutrašnju refleksiju mogu biti korisne navike.
U vremenu u kojem su telefon, društvene mreže, poruke i različiti oblici zabave gotovo uvijek nadohvat ruke, tišina je postala rijetka.
A upravo u njoj ponekad imamo priliku zastati, razmisliti i provjeriti živimo li zaista onako kako želimo.
