Gdje prestaje ono što nazivamo lošim karakterom, a počinje narcisoidno ponašanje koje može ukazivati na poremećaj ličnosti? Specijalistica psihijatrije, Mirela Arnautović – Tahirović, upozorava da nije svaka potreba za pažnjom, pohvalom ili potvrdom znak narcisoidnog poremećaja.
– Svi mi u sebi imamo sve emocije i različite obrasce ponašanja. Često volim reći da nisam ja odgovorna baš uvijek. Jesam odgovorna za svoje ponašanje, ali i vi ćete u meni nešto izazvati, kao što ću i ja u vama, objašnjava Arnautović-Tahirović.
Prema njenim riječima, određene narcisoidne osobine postoje kod svakog čovjeka, ali to samo po sebi ne znači da osoba ima narcisoidni poremećaj ličnosti.
– Svi mi imamo taj mali dio narcisoidnosti. Naravno, to nije narcisoidni poremećaj ili poremećaj ličnosti, ali neke od tih osobina svakako jesu, navodi.
Ključna razlika, kako ističe, nalazi se u tome koliko određeni obrazac ponašanja postaje izražen i koliko utiče na svakodnevni život i odnose s drugim ljudima.
– Osnovna karakteristika ljudi za koje ćemo reći da imaju narcisoidni poremećaj jeste da oni apsolutno ne razmišljaju o osjećajima drugih ljudi, kaže Arnautović – Tahirović.
Takve osobe, dodaje, teško prihvaćaju kritiku, priznaju grešku ili čuju riječ ne. Često imaju potrebu da budu najbolji, najljepši, najvažniji ili da im se drugi neprestano dive. Ipak, potreba za potvrdom sama po sebi nije znak poremećaja.
– Svako od nas u određenom periodu života ili u određenoj situaciji ima potrebu da bude najljepši, da mu se to kaže, ili da bude najbolji u nečemu. Ima potrebu da se validira njegovo znanje. To nas ne može svrstavati u kategoriju poremećaja ličnosti, objašnjava Arnautović – Tahirović.
Problem nastaje kada takvo ponašanje prestane biti povremena potreba i postane ustaljeni način funkcioniranja.
– Ako to postane vaš obrazac ponašanja, ako postane svakodnevnica: ja uvijek moram biti prvi, moram biti najbolji, moram biti najljepši, meni se svi moraju diviti, onda govorimo o nečemu što je mnogo ozbiljnije, kaže.
Posebno ističe situacije u kojima osoba konstantno odbija bilo kakvu kritiku i nema potrebu da preispita vlastite postupke.
– Ako to postane stil života, odnosno obrazac po kojem svakodnevno funkcioniramo, a pri tome nikad ne prihvaćamo kritiku, nikad ne prihvaćamo da smo možda pogriješili i nikad ne preispitujemo sebe, nego naprosto mislimo: ja sam uvijek u pravu i samo sam ja u pravu, onda je to problem, navodi ona.
Na pitanje kakav je život osobe koja tako funkcionira, odgovor je, pomalo paradoksalno, da takvoj osobi vlastiti život možda i ne izgleda loše.
– Za ljude koji su u tom poremećaju vrlo je lijep, jer oni misle da su u pravu, da su nedostižni i nedodirljivi. Sigurno je da je za njih taj život lijep, a za sve ostale vrlo težak, zaključuje Arnautović – Tahirović.
Kako se zaštititi od narcisoidnih osoba i prekinuti začarani krug u kojem im, često nesvjesno, dopuštamo da utiču na naše raspoloženje i odnose? Jedan od najvažnijih koraka je postavljanje jasnih granica. Zato je važno jasno reći šta jeste, a šta nije prihvatljivo.
– Postaviti granice. Vrlo jasne granice. Ovo nije način ponašanja prema meni i ja to neću tolerirati. Neću razgovarati s tobom dok me vrijeđaš. I tu se završava razgovor, govori Arnautović – Tahirović.
Ignoriranje se često navodi kao način suočavanja s narcisoidnim osobama, ali doktorica Mirela naglašava da je važnije zauzeti jasan stav i biti dosljedan. Situacija je posebno složena kada narcisoidnu osobu ne možemo jednostavno izbaciti iz svog života,
kao što je slučaj na poslu. Tada nije uvijek moguće prekinuti kontakt, ali je moguće postaviti profesionalne granice i zaštititi sebe.
– Rješavanje problema na poslu je isto kao i u privatnom životu: postavljanje jasnih granica. Nekad to znači nikakvu komunikaciju, a nekad vrlo površnu komunikaciju, ali morate nekako zauzeti se za sebe. Ne bojati se postaviti granice, kaže Arnautović-Tahirović.
Na kraju, važno je znati vlastitu vrijednost. Zaposleni koji odgovorno i kvalitetno obavlja svoj posao ne treba unaprijed pristajati na manje poštovanja, priznanja ili prava samo zato što je neki kolega glasniji, nametljiviji ili ima višu poziciju.
– Ako ste zaista kvalitetan radnik i dolazite na posao da odradite svoj posao, onda imate potpuno pravo da tražite iste benefite i zasluge kao vaš kolega, kaže Arnautović-Tahirovi i naglašava da je ključ u jasnim granicama, profesionalnoj komunikaciji i spremnosti da se zauzmemo za sebe.
