U novoj epizodi Oslobođene gosti su bili Bojana Radić i Vahidin Prelić, koji su otvoreno govorili o svojoj vezi, razlikama koje nose i izazovima s kojima su se suočili.
Bojana priznaje da njihova priča od početka nosi više slojeva: razlika u vjeri, generacijska razlika, udaljenost i očekivanja okoline. Ipak, kako kaže, u trenutku kada je shvatila da među njima postoji nešto više od prijateljstva, već je dovoljno dobro poznavala Vahidina da vidi kako se odnosi prema tim razlikama.
– Do tada sam već vidjela na koji način on gleda na sve to. Kod njega imam slobodu da proslavljam Božić, baš kao što on ima slobodu da proslavlja Bajram. Kao što ja imam svoje emocije i navike koje su karakteristične za moju generaciju, tako i ja prihvatam njegove, objašnjava Bojana.
Ipak, priznaje da najveći strah nije bio vezan za same razlike među njima, već za reakcije ljudi koje voli.
– Najviše me plašilo prihvatanje meni bliskih ljudi. Koliko god da volim svoju porodicu i koliko god oni vole mene, ne mogu očekivati da svi imaju istu širinu pogleda kao ja. Neki stavovi se prenose generacijama i normalno je da nekome bude teško da prihvati nešto što je drugačije od onoga na šta je navikao, kaže ona.
Dodaje da u njenoj okolini ima i neslaganja i neprihvatanja, ali da ljubavi ipak ima najviše.
– Vjerujem da ljudi koji me vole i koji vide kako ova ljubav utiče na mene mogu to da razumiju i prihvate, zaključuje Bojana.
Vahidin kaže da je i on imao dileme kako će reagovati njegova porodica, ali da je s godinama naučio jednu važnu stvar: ne tražiti odobrenje za vlastite životne odluke.
– Na početku sam se pitao kako ću to reći roditeljima, ali više nemam 29 ili 27 godina. Imam svoj stav. Danas sam u fazonu da samo saopštim svoju odluku, ne tražim odobrenje, kaže kroz smijeh.
Ipak, jedna osoba čije mu je mišljenje bilo posebno važno je njegov šesnaestogodišnji sin.
Bojana je priznala da je vremenom shvatila šta je zapravo najveći problem u očima njene porodice.
– Ne biste vjerovali, ali ispostavlja se da je veći problem to što on ne jede svinjetinu i što je musliman, nego razlika u godinama, rekla je.
Dodala je da razumije da nekima može biti neobično to što je njen partner generacija njenih roditelja, ali da nije očekivala da će vjerska razlika biti veća prepreka.
– Ja potpuno mogu da shvatim da je ljudima čudno što je on godina mojih roditelja. Ne kažem da svi treba da budu oduševljeni, ali očekivala sam da bar pokušaju razumjeti, kazala je.
Ističe da se dugo trudila da sagleda i drugu stranu, posebno jer studira psihologiju i nastoji razumjeti ljude i njihove reakcije. Ipak, priznaje da ju je taj pristup ponekad dovodio do toga da previše popušta.
– Nekad imam osjećaj kao da me stalno drže na ivici, ni da me gurnu, ni da me povuku. Kao da kažu: “Ne prihvatamo te takvu kakva jesi, ali te ni ne odbacujemo potpuno”, objasnila je.
Kada je shvatila da se stav njene porodice ne mijenja, odlučila je da prestane pokušavati. S druge strane, Vahidin priznaje da mu takva situacija nije laka, ali da je vremenom naučio da je prihvati.
– Naravno da mi smeta, nisam oduševljen. Najviše bih volio da sve funkcioniše kako treba i da je odnos normalan. Vremenom sam se pomirio s tim i rekao sebi da mogu živjeti i s tim da nikad ne odem kod nje kući. Važnije mi je ono što imamo nas dvoje nego da silimo nekoga da nas prihvati, zaključio je Prelić.
