Uvredljive poruke koje se objavljuju javno na stranicama “Moli se” ponovo su preplavile društvene mreže, čime je užasni trend o kome smo pisali još prije dvije godine ponovo oživio.
Šta se dogodilo na stranici “Moli se”?
Posljednje takve poruke objavljene na Instagram stranici “Moli-se.bl.lk.trn” alarmirale su i nadležne, a nakon što je Sanja Kaurin, majka djeteta čije je ime bilo javno objavljeno, dignula svoj glas i zajedno sa građanima pozvala institucije da reaguju.
“Moli se (ime i prezime djeteta), najveća ku*va u Trnu, da se malo smiri i prekine s*ati jer je bolesna i retardirana i nek promijeni nekad svoj Nike duks. Anonimno”, sadržaj je poruke koja je bila objavljena javno.
Same objave majci je pokazala kćerka, koja je, kako nam priča Sanja, rekla: “Mama, ja se na to ne obazirem. Uopšte me ne zanima šta oni pišu, to samo govori o njima”.
“Međutim, ova objava sad me je toliko šokirala da sam odlučila da idem do kraja. Objavu sam okačila na moj Instagram profil, potom kontaktirala MUP, a sutradan i školu. Zaista su se svi toliko ujedinili da pomognu, ne samo mom djetetu, nego da prekinemo lanac internet nasilja jer, nažalost, zaista mnogo djece prolazi kroz isto”, kaže Sanja za “Nezavisne novine”.
Kako dodaje, ona mnogo razgovara sa svojom kćerkom o svemu.
“Uvijek smo govorili kako ona mora da ima poštovanje prema drugoj osobi, da gaji empatiju, ali tako isto da ne smije trpjeti ništa loše”, dodaje ona.
Kako su reagovali škola i nadležne institucije?
Prema Sanjinim riječima, nakon što je alarmirala nadležne, odmah su učinjeni prvi koraci.
“Škola je odmah poslala dopis sa dokazima u policiju i zahtijevala hitnu reakciju, potom je pustila oglas u veliku smjenu o slučaju i kako se ponašati. Načelnik odjela za internet nasilje je takođe odmah reagovao. Čak su i održana predavanja. Profil je prijavljen. U svakom slučaju zaista smo svi zajedno odradili dobar posao”, kaže Kaurinova, dodajući da joj je veliku podršku dala i Brankica Raković, koja je njenu priču podijelila na svojim mrežama, te dodatno alarmirala nadležne, a koju smo takođe pozvali za izjavu.
Zašto je Brankica Raković odlučila da javno reaguje?
“Ovo nije prvi put da ja dižem glas za one koji ne mogu da dođu do svojih reflektora, ali ovaj put sam otišla korak dalje. Ja sam se obratila Ministarstvu prosvjete i kulture RS i školi ‘Desanka Maksimović’ u Trnu jer je upravo iz te škole i stigao glas majke koja se pobunila. Svi koji me prate znaju da sam ja uvijek na strani ljudi koji traže pravdu, posebno kada su djeca u pitanju”, kaže Rakovićeva za “Nezavisne novine”.
Ona je pohvalila direktoricu škole koja je pokrenula niz koraka, te najavila i roditeljske sastanke, kao i dodatne razgovore sa đacima.
“Pozvala je svu djecu koja se osjećaju ugroženo na ovaj način da joj se jave”, kaže Rakovićeva, dodajući da su se i škola i Ministarstvo obratili Ministarstvu unutrašnjih poslova Srpske.
“Dobila sam poziv od Policijske stanice Laktaši, gdje sam pozvana na razgovor, vjerovatno u svojstvu svjedoka, i ja od ove priče neću odustati”, kaže ona, pozivajući roditelje da provjere na mrežama da li postoje stranice “Moli se” za gradove u kojima žive.
Kakvu odgovornost imaju roditelji?
Najveću odgovornost Brankica pripisuje roditeljima.
“Mi toliko radimo i toliko smo zauzeti raznim stvarima, na kraju krajeva i tim skrolovanjem i ostavljanjem komentara na portalima, da zaboravljamo da malo prokomentarišemo život naše djece sa njima gledajući ih u oči”, kaže Rakovićeva za “Nezavisne novine”.
Šta stručnjaci savjetuju za prevenciju digitalnog nasilja?
Za komentar smo pozvali i Maju Savanović Zorić, psihologa i sistemskog porodičnog psihoterapeuta.
“Imamo problem. Imamo djecu čija se imena javno objavljuju, fotografije dijele bez njihove kontrole, a uz njih se pišu uvrede i ponižavajući komentari. Imamo djecu koja to gledaju, djecu koja učestvuju i djecu koja ćute. I imamo odrasle koji često saznaju tek kada posljedice postanu ozbiljne. Zato odgovornost mora biti podijeljena. Škole bi morale provjeriti postoji li među njihovim učenicima ovakav oblik digitalnog nasilja. Roditelji bi, takođe, morali provjeriti da li postoji stranica, grupa ili profil na kojem se prozivaju djeca iz škole koju njihovo dijete pohađa. Ne samo da li je njihovo dijete objavljeno, nego i da li takvu stranicu prati, da li je komentariše, da li šalje sadržaj drugima, da li se smije objavama i da li zna ko ih pravi”, kaže Savanović Zorićeva.
Prema njenim riječima, i publika koja svojim pregledima, komentarima, dijeljenjem ili ćutanjem omogućava da to traje takođe je dio digitalnog nasilja.
“Internet je postao dio svakodnevnog života djece i roditelji više ne mogu imati potpunu kontrolu nad svakim sadržajem koji njihovo dijete vidi, svakim razgovorom koji vodi i svakim profilom koji prati. Ali mogu mnogo toga da urade prije nego što problem nastane. Mogu dijete učiti da zastane, procijeni sadržaj, prepozna ponižavanje, manipulaciju i nasilje i da zna kada nešto nije u redu”, objašnjava ona.
Savanović Zorićeva dodaje da ne možemo od djece tražiti odgovornost na internetu ako ih odrasli nisu naučili da internet nije prostor bez posljedica.
