Istraživanja pokazuju da ljudi ponekad već nakon vrlo kratkog susreta mogu steći određeni utisak o nečijim osobinama, ali stručnjaci upozoravaju da takav znak nije dovoljan za bilo kakvu dijagnozu
Možemo li zaista nešto zaključiti o nečijoj ličnosti nakon samo nekoliko sekundi? Socijalna psihologinja i istraživačica Leanne ten Brinke godinama proučava način na koji ljudi procjenjuju druge osobe na osnovu kratkih interakcija, a jedan detalj posebno joj je privukao pažnju.
U istraživanju koje je analizirala s kolegama, učesnici su gledali kratke snimke razgovora s počiniteljima krivičnih djela. Neki su imali priliku pogledati svega pet sekundi snimka, drugi deset, a treći 20 sekundi.
Iako su snimci bili izuzetno kratki, procjene učesnika u određenoj su se mjeri podudarale s procjenama psihologa. Jedan od zanimljivijih obrazaca odnosio se na nesklad između onoga što osoba govori i načina na koji izgleda dok govori.
Osmijeh koji ne prati riječi
Ten Brinke i njen tim naknadno su analizirali verbalne i neverbalne obrasce ponašanja osoba sa snimaka. Kod ljudi s izraženijim psihopatskim osobinama češće su primjećivali neobičnu kombinaciju: širok osmijeh i vedar izraz lica dok istovremeno izgovaraju ljutite ili neprijateljske poruke.
Upravo taj kontrast između lica i riječi može ostaviti snažan utisak na posmatrača.
– Istovremeno su imali vedar izraz lica i govorili na neprijateljski način, što je neobična emocionalna kombinacija, objasnila je ten Brinke.
Prema njenim riječima, vrlo kratka interakcija može pružiti određeni „djelić istine“ o nečijim osobinama, ali to nikako ne znači da se nečija ličnost može pouzdano procijeniti na osnovu nekoliko sekundi.
Nije svaki čudan osmijeh znak psihopatije
Tu je važno napraviti razliku. Osmijeh koji ne odgovara riječima sam po sebi ne znači da osoba ima psihopatske osobine. Način na koji se ljudi ponašaju može zavisiti od brojnih faktora, uključujući nervozu, stres, društveni kontekst ili jednostavno lični stil komunikacije.
Osim neusklađenosti između izraza lica i govora, istraživačica je ukazala i na neke druge obrasce koji mogu biti povezani s izraženijim psihopatskim osobinama.
Među njima su često prekidanje drugih ljudi, uz istovremeno negodovanje kada neko prekine njih, kao i ignorisanje tuđih ličnih ili profesionalnih granica.
Takvo ponašanje može izgledati bezazleno u svakodnevnoj komunikaciji, ali situacija postaje drugačija kada osoba uporno prelazi granicu koju joj je druga strana jasno postavila. Primjer može biti insistiranje na razgovoru o temi o kojoj je sagovornik izričito rekao da ne želi govoriti.
Ipak, nijedan od ovih znakova nije dovoljan da nekoga označimo kao psihopatu.
Istraživanje ten Brinke odnosilo se na specifične snimke i specifičnu grupu ispitanika, zbog čega se njegovi rezultati ne mogu jednostavno pretvoriti u svojevrsni „test od pet sekundi“ koji bismo mogli primijeniti na ljude koje svakodnevno susrećemo.
Drugim riječima, prvi utisak može biti zanimljiv, ali nije isto što i stručna procjena ličnosti.
