Na samom je njenom koncu izašao naslov Don’t Look Up zbog kojeg je gotovo svaka ranije spomenuta lista bila nepotpuna jer se od samog početka nije znalo kojoj će strani pripasti – hoćemo li ga pronaći među najboljima ili najgorima?
U režiji Adama McKayja (Vice, The Big Short) i s glumačkom postavom koju čini ‘pola Hollywooda‘, Netflixov film već mjesecima pumpa iščekivanje. Leonardo DiCaprio, Jennifer Lawrence, Meryl Streep, Jonah Hill, Timothee Chalamet i brojni drugi pojavljuju se u filmu, u većim ili manjim ulogama, ali dovoljnim da zaintrigiraju gledaoce.
Uprkos svim tim adutima, Don’t Look Up je u posljednjih nekoliko dana izazvao pomutnju među filmskom kritikom i publikom. Neki smatraju da je jedinstven pogled na svijet i društvo koje se suočava s katastrofom, drugi tvrde da je katastrofa upravo ovaj film. U čemu je stvar?
INTRIGANTAN PRIKAZ SUOČAVANJA S KATASTROFOM
U centru radnje je grupa naučnika koja otkriva prirodnu apokalipsu koja prijeti Zemlji; jureći komet za uništit će našu planetu i ugasiti sav ljudski rod na njemu. U svojim naporima da objasne i vodećim ljudima u zemlji situaciju shvataju da ih niko ne doživljava ozbiljno.
Posebno ne čelni ljudi kao što je američka predsjednica (Meryl Streep) koja na sve gleda iz ugla svoje političke ambicije. Prava manija, nastaje kad javnost sazna za neizbježnu apokalipsu. S jedne strane inspirisan željom da prikaže apsurd ne bavljenja problemom globalnog zatopljenja i ekologije, a s druge da prikaže političko licemjerstvo i kolektivno ludilo koje smo iskusili u pandemiji COVID-a, film je (vrlo očekivano) izazvao raznolike reakcije.
VRIJEDI LI FILM POGLEDATI?
Kao što to većinom biva s filmovima oko kojih se mjesecima ranije stvara zvjezdana prašina, a donosi izvedbe glumaca koji su ranije visoko postavili ljestvicu, Don’t Look Up podijelio je publiku. Prvi pogled na recenzije odaje dojam da je McKayjev novitet potpuni promašaj, ali postoje i oni koji cijene njegov pokušaj da prikaže brojne različite ljudske reakcije na katastrofu kao što je propast planete (ili možda pandemija?). Tu su oni koji paničare, političari koji žele okrenuti situaciju sebi u korist, mediji u ulozi mašinerije, oni koji iz svega žele profitirati i izvući novac i na kraju odnosno početku naučnici koji ostaju gotovo nemoćni pred kolektivnim apsurdom.
Međutim, većinu čine oni koji smatraju da su velika glumačka imena poprilično potraćena, izuzevši DiCaprija i Lawrence, donose malo razvoju radnje, a sve skupa se vrlo brzo razvodni i upečatljivi komentari i duhovita karakterizacija likova postaje sporedna.
Događaji se samo nižu bez poante i slijeda pa tako, po mnogima, film postaje tek niz epizoda ususret katastrofi. Komentari na film tvrde i da mu nedostaje humora (štoviše, po nekima je ‘bolno nesmiješan’, eksplozivnosti, kao i da se radnja nepotrebno odužila i rastegla na gotovo dva i po sata.
