Ovaj nesvakidašnji štediša godinama skuplja sitan novac, po pet feninga, želeći da pokaže svima da ljudi griješe kada ne uzimaju sitniš i smatraju ga bezvrijednim.
“Glas Srpske” je prije četiri godine pisao o Bojanovom neobičnom potezu kada je sa 7.400 kovanica od po pet feninga platio ratu kredita. Ovoga puta otišao je korak dalje i sakupio 20.000 kovanica.
Bojana život nije mazio. Nakon što je u grad na Vrbasu došao u vihoru rata iz rodnog Drvara, kao i sve izbjeglice krenuo je iz početka. Naučio je šta znači imati pa nemati, a posebno šta znači boriti se sa opakom bolešću i izgubiti bitku. U toj borbi Bojan je prije pet godina izgubio suprugu i u znak sjećanja na nju i njenu borbu ušteđevinu tešku oko 54 kilograma u petak je uplatio za najmlađe borce.
“Znam koliko je potrebno i novca i pažnje kada se čovjek bori s teškom bolešću. Osim toga, moja kćerka Marija pričala mi je o drugaru koji se razbolio i koji je jedno vrijeme boravio u Roditeljskoj kući. Sve to me podstaklo na razmišljanje i nisam imao dilemu šta ću s novcem.
Vrijeme je prolazilo, kovanica je bilo sve više i skontao sam da bih baš na 40. rođendan mogao da dam svoje malo za najhrabrije. Moj moto u životu je da pomažem drugima, drugačije ne znam”, priča Bojan za “Glas”.
Bojan, koji je već sedam godina zaposlen u banjalučkom hotelu “Jelena”, ističe da su ga kolege podržale i ohrabrile i kada je prvi put sakupljao sitniš. Za svoj kolektiv kaže da boljih nema, a lice humanosti zajedno su pokazali u jeku pandemije virusa korona, kada su izdvojili svoje dnevnice i donirali Odjeljenju pulmologije Univerzitetskog kliničkog centra RS.
Bojan je kazao da su ga na sakupljanje sitnog novca motivisali brz tempo života i rasipništvo, kojem smo svjedoci svaki dan.
“Ljudi su postali hladni jedni prema drugima, nema saosjećanja, ni pomoći, sve se gleda samo kroz materijalnu korist. Ne želim da budem dio toga”, rekao je Bojan.
Naglasio je da će nastaviti da štedi i da će i naredni korak sigurno biti obojen humanošću.
“Ne znam da li ću sakupljati novac od po pet feninga ili u većim apoenima, ali bih volio da u narednih makar i deset godina sakupim 550 kilograma kovanica i pomognem onome kome je potrebno”, poručio je Bojan.
Na pitanje ima li neku želju za svoj 40. rođendan, ovaj skromni Krajišnik ponosno je kazao da kad si zdrav, nadohvat ruke je sreća.
Predsjednica Udruženja “Iskra” Dijana Berić zahvalila je Bojanu na ovako divnom gestu.
“Ljudi koji su prošli kroz slične situacije imaju više razumijevanja i lakše se poistovjete sa svime kroz šta prolazimo, što je i razumljivo. Zahvalna sam mu i nadam se da će njegov primjer biti vodilja mnogima”, rekla je Berićeva.
Poruka
Bojan Marčeta je poručio i političarima i onima koji sebe nazivaju velikim gazdama da su im džaba i skupe vile, limuzine i satovi ako ne znaju ono što imaju da podijele sa drugima.
“Ne želim da takvi ljudi budu uzori našoj djeci, već humanitarci poput našeg Aleksandra Ace Batara, koji svake godine obezbjeđuje paketiće za djecu, Milana Minje Savanovića i članova Rukometnog kluba ‘Kaluđer’, koji svake godine imaju bezbroj humanitarnih akcija”, poručio je Bojan.ž
Preuzeto sa: nezavisne.com
