Kako da te opišem? Nismo se čuli godinama. Čini se da se više nikada nećemo stupiti u kontakt. Drago mi je. Cijelo moje biće je osjećalo euforiju kada sam se spotaknula i zaljubila u tebe.
Bez opojnih sredstava, ali mi je srce bilo puno ljubavi, prijateljstva, topline, utjehe, mira i radosti. Potpuni zanos.
Nisi ni svjestan. Moje neiskvareno i slobodno srce je otišlo u padobranstvo. Osjećala sam se kompletno. Smijala sam se gledajući te dok si pričao sa mojom najboljom prijateljicom i dok ste dijelili intimne trenutke. Nadvladala me cjelovitost koju sam osjećala koja je eliminisala grižnju savjest i tugu.
Ekstazi. Koga briga za pilule? Kome trebaju psihodelici? Nikad nisam znala da sam sposobna doživjeti takvu istinsku ljubav. Ljubav tako duboka da čak i kada smo izgubili jedno drugo smo bili na dobitku.
Pobijedila sam tako što sam te izgubila. Evo me, stojim visoko, odrasla, puna ljubavi u svom srcu – preplavljena.
Nikada nisam znala da sam sposobna za ovakvu ljubav – suptilno bezuslovnu. Nijedna ljubav odraslih ne bi trebala biti takva. Nije ni čudo što se urušila. I jeste. Apsolutni kolaps.
Kao kad jaki opijati prestanu da djeluju, pa sve što želite učiniti je da ubrizgate novu dozu. Ljubav ne bi trebala da budi osjećaj kao droga. Trebala bi da bude osjećaj koji imate kada ste kod kuće.
Je li to ipak bila iluzija? Možda. Ali ti i ja znamo bolje. Priznajem svoje emocije. Priznajem svoju ljubav i iskustvo. To jutro, obasjano suncem, euforična omamljenost i osjećaj jedinstva sa svemirom. Voljela sam bezuslovno. Naučila sam voljeti više. Volim sebe više. Zahvaljući tebi.
Riječi su možda uzaludni načini da te opišem, ali one su moj pokušaj da zaključim ovaj period svog života. Rekla bih uspješno. Zbogom ti!
