Prije 2 769 godina braća Romul i Rem su osnovali Rim, božanstveni grad koji je postao centar ogromnog carstva, preživio njegovu podjelu i postao glavni u zapadnom dijelu imperije pa glavni u Svetom Rimskom Carstvu pa glavni u državi koja je u prvom poluvremenu Prvog svjetskog rata igrala za Sile osovine, a u drugom se prebacila na stranu Antante pa glavni u zemlji snopizma, kako bi zvučala “posrbljeno” riječ fašizam pa u državi koja je stvarala Evropsku ekonomsku zajednicu i Nato.
Grad “porimljenih” grčkih bogova, Cezara i cezara, Nerona, Koloseuma; zemlja renesanse i humanizma, Dantea i “Pakla” i “Čistilišta”, a čini se ipak samo “Raj”, Leonarda, Petrarke i soneta, mode i najlošijeg najboljeg fubala, domovina pizze, paste i espresa, teritorija ljubavi i religije, država koja unutar sebe ima dvije države pa tako jedno poluostrvo i tri ostrva čine tri države i jednu avanturu.
Italija, zemlja mlade stoke, kako bi u prevodu po nekim pretpostavkama glasilo ime prilagođenog grčkog porijekla, jedna je od omiljenih destinacija, a njena hrana jedna od najrasprostranjenijih na svijetu.
Pasta
Pasta je jedno od najutentičnijih italijanskih jela i njena istorija seže do početaka novog vijeka, kada se najčešće jela u formi lazanja, tanke, izvaljane, pljosnate tjestenine, napravljene od brašna i vode. Od ista dva sveta rimska sastojka napravljene su i špagete ili, u prevodu, tanke žičice, špagice, čija je sicilijanska dužina, provjereno i zabilježeno u istorijskim izvorima, u dvanaestom vijeku iznosila dvanaest centimetara.
Pošto su svi sosevi za paste s paradajzom u osnovi mnogo manje autentični italijanski proizvod i najvjerovatnije su uvoz iz susjedne Francuske, vinskog i kuhinjskog suparnika tako da uz današnje ljetne, brzokuhajuće špagete, donosimo recept za bijeli, karbonara sos. Vino uz to može bijelo i crno, koje god više volite ili koje god imate u kući ili mnogo bolje, sok od borovnice ili ribizle u visokim vinskim čašama, sve lijepo i po PS-u, a užitak može biti jednak. Ili vi po vinu, djeca po soku, a svi zajedno po slaninici lijepo raspoređenoj u špagetama.
Sastojci
- 200 grama špageta (po izboru, naravno, možete uzeti i makarone)
- 150 grama slanine
- 2 čena bijelog luka
- 300 mililtara pavlake (vrhnja) za kuhanje
- jaje
- pakovanje parmezana (60 grama)
- so, biber
- kašika maslinovog ulja
Uputstvo
Pastu stavite u slanu, provrelu vodu i kuhajte prema uputstvu. Dobro ocijedite i ostavite sa strane.
U zdjelici izmutite jaje, dodajte parmezan, malo soli i bibera po ukusu.
U dubokom tiganju propržite sjeckanu slaninu i bijeli luk. Pržite dva, tri minuta, dodajte vrhnje za kuhanje i ostavite još koji minut da prokrčka, dodajte kuhanu pastu, lagano promiješajte i na kraju brzo miješajući dodajte pripremljeno umućeno jaje i parmezan i sklonitesa vatre nakon pola minute.
Po želji pospite svježim peršunom i parmezanom.
Sladoled
Aleksandar Makedonski je, priča se po knjigama, rado jeo mješavinu snijega i leda prelivenu medom i nektarom. Koji mu je najdraži snijeg bio, koja planina je pravila najhrskaviji led i odakle je uvozio nektar, nije poznato, baš kao ni zašto je Klaudije Cezar Avgust Germanski, poznatiji kao Neron, zapalio Rim kad se znalo da voli led prekriven voćem i sokom. Misterije.
Iako sladoled baš i nisu izmislili, Italijani su pravljenje gelatta sigurno doveli do savršenstva. Sicilijanac Frančesko Prokopio del Kolteli 1686. godine usavršio je mašinu za pravljenje ledene poslastice bez koje bi život danas bio nezamisliv. Ili bar malo tužniji. Sad, da li će ova kućna varijanta najljepše ljetne poslastice biti baš italijanski dobra, ne znamo, ali ko ne riskira, ne jede sladoled, to jest, ne profitira. Prijatan profit.
Sastojci
- 2 šolje mlijeka (440 mililitara)
- šolja slatke pavlake (220 mililitara)
- 4 žumanca
- 100 grama šećera
- štapić vanile (izostavite vanilu ako želite mliječni sladoled)
- 300 grama zaleđenog šumskog voća ili svježih malina
Uputstvo
Zagrijte na srednjoj temperaturi mlijeko i slatku pavlaku u koju ste ubacili štapić vanile. Kada počne da ključa, mješavinu sklonite sa šporeta.
Umutite žumanjca sa šećerom, tako da dobijete pjenastu masu. U nju polako sipajte toplu mješavinu mlijeka i pavlake, neprestano i brzo mješajući. Kada se sve sjedini, vratite u šerpu i ponovo zagrijte na šporetu, konstantno mješajući. Kada se počne zgušnjavati, sklonite sa šporeta i sipajte u predviđene zdjele za hlađenje.
Nakon što se rashladi na sobnoj temperaturi, sladoled stavite u zamrzivač na nekoliko sati, da se zaledi.
U međuvremenu, u tiganj ili šerpu stavite voće, pospite jednom do dvije kašike šećera, malo izgnječite i pustite da proključa lagano miješajući.
Kada se sladoled stegne, možete ga preliti hladnim ili blago toplim voćnim prelivom.
Ako vam recept za sladoled inspirisan ukusom pravog đelata, spravljenom po receptu za šerbet Marka Pola, donesenog s Bliskog Istoka, ne bude dovoljno originalan, ne ostaje vam ništa nego da sačekate koji mjesec pa počistite snijeg s balkona u zdjelicu i prelijete medom za helenski ili voćem za rimski doživljaj.
Do zime, uživajte u toploj pasti, hrskavoj slaninici i u (slado)ledu iz friza.
Kocka leda je bačena.
Ave, sladolede.
