Nedjelja, posljednji dan Exita – na Mejn stejdžu veliki Viz Kalifa i još veći Prodidži. Svi su očekivali spektakl, bez obzira slušali ili ne slušali Prodidži i da li je to prvi ili stotinu i prvi put.
To je to, sa njima završava Exit za ovu godinu.
Usporeni Viz Kalifa? Video bimovi bez Viz Kalife? Je li to uopšte bio Viz Kalifa? To je nastup na Exitu? Na stranu umor i blago razočarenje zbog prethodne tri večeri, ali šta je ovo? Zašto će mi ovoliko upitnika iznad glave? Da, slušala sam Viz Kalifu prvih dvadeset minuta dok sam stajala u masi koja je bila jednako zbunjena kao i ja. Preostalih dvadeset sam sjedila na vlažnoj travi Petrovaradinske tvrđave. Ne, nije mi loše, volim tog čovjeka samo sam sve zamišljala malo… hmh, življe?!
Fenomenalan vatromet iznad Novog Sada, ali zaista. Riječima neopisivo dobar svjetlosni spektakl ali nedovoljno dobar telefon da zabilježi taj trenutak. Vrhunsko ozvučenje, rasvjeta, pirotehnika, kristalno čist zvuk na svakom stejdžu. Masa je dočekala Prodidži. Prodidži je pružio masi ono što pruža već godinama – ali samo to, ništa više od onog “što pruža već godinama”. Standardno dobri, ne magično dobri. Ne Exit ljubav i magija već Exit standard. A možda je do mojih očekivanja. Nikad ne znaš.
Čini mi se da je AS FM stejdž bio najposjećeniji nakon Mejna i Dens Arene, jer se puštala popularna muzika uz koju se lako đuska i koja do ušiju dopire na svakom ćošku i kada niste na festivalu. Posljednje veče na pomenuta tri stejdža, prisutni više nisu morali da se bore za mjesto da stanu već da dođu do svježeg vazduha. Oblaci prašine su se podigli nad Petrovaradin, a lasersko osvjetljenje je sijevalo na sve strane. Rijeke ljudi su hrlile od jednog prema drugom stejdžu i čini mi se da podatak “najposjećeniji Exit do sada” nije nikakav marketinški trik. Kako je onda moguće da sam razočarana cjelokupnim doživljajem ovogodišnjeg Exita? I to ne samo ja već dosta ljudi, a sa kojima sam razgovarala upravo na tu temu – ima toliko toga, a opet nema ništa. Kako je moguće da jedan Viz ne zapali masu koja je došla baš zbog njega? I da je Geta nastupao svega sat vremena? Bio je Geta selebriti i prije nekoliko godina kada je nastupao na Exitu pa je njegov set trajao puno duže. Drugarica je postavila dobro pitanje – da li ih premalo plate pa je bitno samo da se pojave na sceni i “odrade” posao i ako je tako, zašto sebi to jedan Exit dopušta? Festival koji iz godine ima sve više i više posjeta, mahom stranaca i u kom trenutku se desilo gubljenje osjećaja za dobru muziku, ali i da se zaradi novac? Čini se da je drugo nadjačalo prvo.
Bila sam odlično raspoložena i jedva čekala da krenem za Novi Sad. Radovala sam se Exitu i očekivala barem dva puta jaču upalu mišića nego prošle godine. Možda je do prevelikih očekivanja, a možda sam i omatorila, ali i kamermani su sjedili sa zbunjenim izrazom lica na pojedinim stejdževima. Svi smo nosili starke i bandane, vezali košulje oko struka, mahali rukom na kojoj imamo narukvicu i pili vodu. Svi smo se (po)trudili da budemo alternativni svemu što “masa voli” da smo napravili pun krug oko samih sebe i vratili se na početak pa zato kukam(o)! Kada se pojavio promo spot kao najava festivala za ovu godinu, naježila sam se na svako gledanje, ali Exit mi nije pružio tu magiju. Od magije, ja sam osjetila onu ljubavnu dok sam slušala Božu Vreću i gledala zaljubljene parove koji šetaju tvrđavom, više uživajući sami u sebi i magiji Novog Sada, nego u festivalskoj. Exit se ove godine dobro prodao, visoka cijena za loš povratni osjećaj. Bez uzajamne emocije. Možda me Exit, iz nekog čudnog razloga voli, a ja i dalje previše tražim? Nadam se da će sljedeći da zadrži ljubav, ali bude mrvu magičniji. Ili barem bez obećanja.
