Prije nedjelju dana je na portalu “Grad Bijeljina” osvanuo upitnik o najljepšoj kandidatkinji za odbornicu Skupštine grada u lokalnoj izbornoj kampanji. Ukoliko niste vidjeli tu kratku formu zabavnog karaktera, opisaću vam je: od 12 fotografija mladih žena potrebno je kliknuti na jedan osmijeh na stranačkom plakatu po principu “najljepši na svijetu ko je?” da bi se izabralo lice Semberije i naličje šovinizma.
Zanemarićemo činjenicu da nisu ni sve kandidatkinje stranaka uvrštene u listu Mis Izbora Jesen 2016, mada je redakcija ovog posjećenog portala širokogrudo dozvolila čitaocima da predlože u komentarima ostale “lepotice iz politike” (o miješanju ekavice i ijekavice neki drugi put), te su preko noći dodate još dvije kandidatkinje. Brzinskom pretragom po društvenim mrežama, ustanovila sam da skoro sve imaju aktivnu digital kampanju uglavnom na ličnim profilima.
Društvene mreže su iznjedrile problem dostupnosti informacija, jer danas bilo ko može da se nađe slobodan da prozove svakoga ko ima javni profil na Fejsbuku, Instagramu, Tviteru i ostalim mrežama. Pa da prozovem: između Instagram fotografija “sve samo noge i gola dupeta”, mladih ambicioznih žena poslovno obučenih u mini-suknje ili albuma u stilu porodice sa reklame za paštetu ili neki drugi vid konzerviranog otrova, čak dvije javno simpatišu sporni kviz gradskog portala.
Ne bih rekla da dotične dame nemaju dovoljno samopoštovanja da im je neophodna ovakva vrsta oglašavanja. Sa druge strane, ne mogu da vjerujem da ostalih 12 mirno sjede ispred svojih računara, tableta ili telefona i ne kritikuju javno ovakvu vrstu medijske ucjene. O ostalim koje se nisu našle na listi i da ne govorim – ako se pobune, možda im na portalima dodijele lentu za Mrguda izbora 2016.
Izgleda da nikad neće prestati da se postavlja pitanje o kojim kriterijumima mi govorimo u izboru najkompetentnijih. Koliko god da je prijatno vidjeti da mlada lica zamjenjuju stare, već izanđale face, toliko je i žalosno što se većina tih mladih lica sa plakata ne bavi politikom jer to želi, nego zato što smatra da nema drugog izbora. Takođe, o kojim kriterijumima govorimo kada ocjenjujemo kompetentnost medija, bili oni na nacionalnoj frekvenciji ili u vidu lokalnog elektronskog portala? Koliko ozbiljno jedan medij može da naruši osobni ugled? Odgovor je izuzetno lak: onoliko koliko i jedan Instagram profil. Zato, drage kandidatkinje, ako se ne bunite zbog javne neprofesionalne prozivke, clear browser history, private profile settings i sve u redu.
Ovo suludo degradirajuće takmičenje neke od odbornica smatraju komplimentom i samim tim apsolutno diskredituju sav svoj uložen trud i dosadašnji rad. Možda vam djeluje da godi organizovanje takozvanih tribina o ženskim temama – koje su to ženske teme? Always, o.b. Libresse? Ili su to neke ljetne teme, čiju suštinu i dalje ne znam sem pridjeva “lake”? Nije mi zanimljivo niti mi je smiješno, dame i gospodo, naročito ako će me takve osobe predstavljati sutra kao člana lokalne zajednice.
Zato, drage dame, nemate moj glas. Dok sopstveni ne podignete.
Autorka: Jelena Medan
