Sve što smo naučili o biologiji, nastanku i razvoju embriona, moralo je imati svoje korijene negdje u prošlosti. Neko je bio prvi ko je shvatio važnost proučavanja ćelija, kako bi nama objasnio kako i zašto nastaje ženski, odnosno muški pol. Ta žena je bila Neti Stivens. Rođena 1861. godine u Vermontu. Skupljala je penije kako bi platila svoje obrazovanje, a ujedno je i podučavala djecu, kako bi nadoknadila novac koji joj je bio neophodan. Radila je u biblioteci, gdje je čitala mnoštvo knjiga o zoologiji, fiziologiji, a njen poseban interes za matematiku i biologiju odveo je u smjeru nauke, istraživanja i školovanja u oblasti biologije.
Studirala je biologiju na Standford Univerzitetu u Kaliforniji, nakon čega je upisala i master, a potom se razvio njen interes za genetiku. Zato je u četrdeset i prvoj godini shvatila da nikada nije kasno i odlučila upisati doktorat.
Veliko pitanje u genetici tada je bilo jednostavno: Šta određuje pol djeteta? U to vrijeme odrednica pola je još uvijek bila misterija. Decenijama su naučnici smatrali da je to posljedica onoga što žena jede tokom trudnoće ili toga koja joj je tjelesna temeperatura. Međutim Neti i njeni saradnici su počeli sumnjati da tu ima mnogo više uzroka koji u konačnici odlučuju o tome. Zato je ona počela istraživanje.
Proučavala je reproduktivne organe leptira i buba, kako bi što detaljnije analizirala njihove ćelije. Muški insekti su imali XY hromosome, dok su ženski imali XX. To je bio početak otkrića, koje je kasnije nakon proučenih stotina insekata objavila u naučnoj studiji 1905. godine.
Proučavajući jaja i fertilizacijske procese, Stevens je bila prva koja je otkrila da ženke imaju dva velika hromosoma u obliku X, dok mužjaci imaju jedan X hromosom u punoj veličini, a drugi u nedostatku dijela čini Y hromosom.
Otprilike u isto vrijeme, Edmund Vilson, Netin savjetnik i mentor, uradio je svoje istraživanje koje je dovelo do istog zaključka, ali Neti je imala jače dokaze. Pisala je o tome, ali ljudi su odlučili zanemariti njen doprinos, a njena iznenadna smrt od raka dojke 1912. godine prekinula je pokušaj da svijetu obznani još više informacija. Umrla je samo nekoliko godina nakon završenih doktorskih studija, ostavljajući iza sebe više od četrdeset naučnih radova.
Ostala je zapamćena kao jedna od prvih amerikanki koje su doprinijele biološkim istraživanjima. Promijenila je način izučavanja embriona i dala svoj doprinos citogenetici. Proputovala je Italiju i Njemačku u potrazi za što boljim znanjem. Nobelovac Tomas Morgan svoje je radove temeljio na njenim istraživanjima.
Odbor Univerziteta na kojem je doktorirala izjavio je u vrijeme njene smrti: “Ona je jedna od najeminentnijih diplomaca našeg fakulteta, a ujedno i jedna od vodećih biologičara u svijetu”.
Svoje studente je uvijek poticala da pitaju sve što ih zanima, jer je smatrala da u suprotnom nije bilo dovoljno interesa za temu koju je predavala. Jednom je izjavila:
Sve dok imam ovaj entuzijam za biologiju, biću živa.
I zaista, decenijama kasnije, nakon njene fizičke smrti, ostala su djela koja podsjećaju na njen stvarni život. Onaj koji je pod povećalom mikroskopa bio začetnik ideje i istraživanja. Ona je bila glavni hromozom istraživačkog rada.
Neti je otkrila šta određuje pol organizma, ali njen pol je upravo bio razlog nedovoljnog poštovanja njenog rada i zalaganja. Ostavila je ispisane stranice istorije, koje su dovele do saznanja koja danas imamo. Neti Stivens, žena koja je otkrila prva ono što mi danas podrazumijevamo. Ni ne sluteći kako smo do tih podataka došli.
Dijete će uvijek dobiti x hromosom, ali postoji 50% šanse za dobijanje y hromosoma. A od toga će zavisiti hoće li biti muško ili žensko.