Znate li gdje je luka raznolikosti? Znate li da je zapljuskuju talasi Jadrana? Znate li da će 2020. godine baš ona biti evropska prestonica kulture?
Rijeka. Divan grad u koji rado svraćamo. A nudi toliko toga lijepog. Od tek pogleda do pregršta kulture, istorije, života.
Ovu prestižnu titulu grad je zaslužio zahvaljujući programu “Luka raznolikosti”, na kojem su šef Odsijeka za kulturu grada Ivan Šarar i njegov tim, među kojima je i umjetnik Slaven Tolj, radili od 2012. godine. Tako je i njihov “bid book”, knjiga za kandidaturu, imao više od stotinu vrlo razrađenih stranica. Sa jednim ciljem – da se Rijeka razvije u mjesto kulture i kreativnosti za Evropu i budućnost.
“Ta se odluka ne temelji na naslijeđu i povijesti, već na planovima za budući život grada”, kazao je prilikom objave Stiv Grin, iz Evropske komisije.
A Rijeka ima konkretne ideje. U planu je rekonstrukcija nekadašnje Palače šećerane i tvornice Rikard Benčić u niz kulturnih centara. Takve ideje postoje i za Dječju kuću i Gradsku knjižnicu, a oba ova projetgrad kta djelo su riječkog arhitekte Saše Randića. Na uređenju Muzeja grada Rijeke rade konzervatori, a novo ruho dobiće i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, na mjestu nekadašnjeg H-objekta, unutar tvornice za koji je zadužen Dinko Peračić, predstavnik Hrvatske za 2016. godinu na Venecijanskom bijenalu. I Titov „Galeb“ dobiće novi sjaj, a da bi grad ispunio ove svoje ciljeve, potrebno 4,5 miliona evra.
Sve ovo je za taj divni pogled na talase Jadrana vrlo važno. Jer je posljednji put kapitalno investirano u gradsku kulturu davnih sedamdesetih godina, kada je obnovljen Muzej narodne revolucije.
Ovu prestižnu titulu grad je zaslužio zahvaljujući programu “Luka raznolikosti”, čiji je cilj da se razvije u mjesto kulture i kreativnosti za Evropu i budućnost.
I danas se priča kako je riječki umjetnik Igor Eškinja ne tako davno na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti uporedio pariška i riječka predgrađa. Tada je rekao kako ona riječka odumiru. Za taj rad je nagrađen.
Zato su kandidature za prestonice kulture dobre. Jer natjeraju gradove da se suoče sa stanjem u kojemu se nalaze. Da poprave, obnove i zablistaju. Šerarova teza je da su “mnogi gradovi bankrotirali, a da se riječi apetiti realni”. A Rijeka to može, naročito poslije posrnuća pred kraj prošlog vijeka, kada je gotovo sve nestalo sa 25.000 ukinutih radnih mjesta.
Zato će Rijeka kreirati kulturne programe na veoma visokom umjetničkom nivou, programe sa jakom evropskom dimenzijom i transnacionalnom saradnjom. U sve ovo uključiće i svoje građane i putnike koji budu voljni da joj pomognu na ovom važnom putu.
U planu je rekonstrukcija nekadašnje Palače šećerane i tvornice Rikard Benčić u niz kulturnih centara. Takve ideje postoje i za Dječju kuću i Gradsku knjižnicu, a oba ova projakta djelo su riječkog arhitekte Saše Randića. Na uređenju Muzeja grada Rijeke rade konzervatori, a novo ruho dobiće i Muzej moderne i suvremene umjetnosti.
Dio programa je i odjeljak „27 susjedstava“ koji će osnažiti lokalne zajednice kroz jačanje ljudskih potencijala, razvijanje međuljudskih odnosa, organizovanje kulturnih aktivnosti i povećanje kulturnih sadržaja. U 27 susjedstava biće uključena Primorsko-goranska županija – ostrva, obala, gradovi duboko na kopnu, kao i sama Rijeka.
A Ciglena kuća? Ideja je odgovor na ograničenu kulturnu ponudu prilagođenu djeci i mladima, problemu slobodnog vremena koje su preuzele globalne kompanije. Zato će Ciglena kuća ugraditi kreativnost u slobodno vrijeme mladih. To će biti prostor za dnevni boravak ukorijenjen u pravu svakog djeteta na pristup kulturnom sadržaju, informacijama, učenju i zabavi.
Rijeka je, kažu stanovnici, preživjela okupacije, oslobođenja, carstva koja se urušavaju, promašene ideologije. Zato će programska linija „Doba moći“ istražiti svijet totalitarnih režima, strukturu moći i straha, koje su transformisale riječke izgovorene i prećutane narative. Mnoge aktivnosti vezane za „Doba moći“ održavaju se u i oko lokalnih memorijalnih obilježja – građevina (Guvernerova (D’Anunnzijeva palača), spomen područja (Goli otok, kamp Kampor na Rabu), muzeja (Lipa), spomenika (Spomenik pobjede, Podhum), vojnog kompleksa Svete Katarine, bivše kasarne dobrovoljaca iz Španskog građanskog rata, slavnih ostataka istorije (Titov motorni brod „Galeb“) i izgubljena mjesta koja je istorija negdje usput zaboravila.
Zato će Ciglena kuća ugraditi kreativnost u slobodno vrijeme mladih. To će biti prostor za dnevni boravak ukorijenjen u pravu svakog djeteta na pristup kulturnom sadržaju, informacijama, učenju i zabavi.
„Lungomare“ ili živ i u pokretu… Dio je to virtuelnog puta koji slijedi tragove života uz Jadransko more. Serija od 15 posebno dizajniranih instalacija već je postavljena širom grada i regiona. Instalacije su povezane lokalnim prevozom, uključujući brodske linije prema nekim ostrvima. Obilazak s vodičem zahtijeva učešće i koordinisano putovanje.
Ne zaboravite, Rijeka je radnički grad. Rast stanovništva zavisio je od industrije, luke i s njima povezanim mogućnostima za rad. U posljednje dvije decenije izgubljena je većina tih radnih mjesta. Zato dio „Dopolavoro“ podrazumijeva osmišljavanje slobodnog vremena nakon rada, ali i post-radničku Evropu.
Programska linija „Doba moći“ istražiće svijet totalitarnih režima, strukturu moći i straha, koje su transformisale riječke izgovorene i prećutane narative.
Nakon što ste saznali više o istoriji i nakon šetnje obalama, sjeli biste da zadovoljite apetit. Zovemo to kuhinjom, centralnim mjestom svakog doma, gdje se razmjenjuju recepti, razvijaju okusi i na kojem je moguća iskrena razmjena. Hrana je bitan instrument kulture, početak dijeljenja. Rijeka će joj dati poseban začin.
Slatko i slano obnavlja urbane prostore na izdisaju u samom srcu grada, kažu Riječani. Prati slatkovodni tok uz obale Rječine kroz grad sve do slane luke. Više projekata očuvaće sjećanje na izgubljeni prostor, ali i podstaći moderno urbanističko planiranje.
Rijeka može. Na Rijeku računamo. Rijeka će uspjeti! Vidimo se 2020. godine!
