Žene se počinju buniti protiv nejednakosti, a jedno od oružja predstavlja i prvi feministički časopis u Njemačkoj nazvan “Emma“, čiji je naziv izveden iz riječi „emancipation“. Sa podnaslovom „Magazin za žene od strane žena“ i temama koje obrađuje “Emma“ postaje simbol feminističkog otpora.
Prvi broj časopisa pojavljuje se na kioscima 26.januara 1977. godine, a osnivačica Alice Schwarzer i danas je glavna urednica. „Emma“ je uređena po uzoru na američki “Ms.“ u pogledu sadržaja, ciljane publike i izgleda, a već nakon prvog broja ugledni dnevni list “Die Welt“ urednici Alice lijepi etiketu „ismijavačice muškaraca“.
„Prije nego što je počela objavljivati ‘Emmu’ Alice Schwarzer već je bila najpoznatija njemačka ativistkinja za ženska prava. Časopis joj je omogućio da teme kojima se bavio ženski pokret učini dostupnim široj javnosti. Važnost ovog časopisa je potpuno vezana za Alice jer da nije bilo njene istaknutosti u javnosti, časopis ne bi bio toliko uspješan“, govori dr. Alexandra Kühte koja je objavila disertaciju o slici žena u “Emmi“.
Tokom četrdeset godina postojanja, “Emma“ se na svojim stranicama bavila mnogim ženskim pitanjima. Godine 1978. tužili su časopis “Stern“ za objavljivanje mizoginističkih naslovnica. Pokrenute su kampanje protiv pornografije, sakaćenja genitalija i diskriminacije mladih muslimanki. “Emma“ je i prvi časopis koji je osamdesetih javno progovorio o problemima poremećaja ishrane kod žena.
„Emma ne samo da informiše publiku o određenim situacijama i analizira ih, nego potiče i kampanje: na primjer, protiv prihvaćanja pornografije i prostitucije, ili kampanju za ženski fudbal i Dan djevojčica. Već 1978. prvi put smo izvještavali o seksualnom zlostavljanju djece, a već 1979. godine upozoravali smo na prijetnju politiziranog islama“, u intervjuu za Deutsche Welle govori urednica Schwarzer.
Iako je časopis često kritikovan zbog svog aktivističkog stava i pružanja samo jedne strane, kao u slučaju kampanje protiv pornografije, njegov značaj o senzibiliranju javnosti za ženska pitanja i u pokretanju mnogih debata je neosporiv. “Emma“ je promijenila društvenu svijest kod ljudi i ojačala samopoštovanje kod žena. Svojim radom mijenjali su zakone i razbijali tabue i prisilili ostale medije da se počnu baviti ovim temama. Iako je situacija u Njemačkoj danas za žene mnogo bolja, feministički časopisi nam još uvijek trebaju.
„Feminističke misli i akcije su i dalje vitalne, ne možeš da izbrišeš 4.000 godina patrijarhata za 40 godina“, govori Schwarzer.
Do 2010. godine časopis je izlazio na svaka dva mjeseca, nakon čega izlazi kvatralno, da bi ponovo od 2013. godine bio objavljivan na svaka dva mjeseca. U 2012. godini procijenjeni tiraž časopisa bio je 60.000 primjeraka.
Dok su neke pisane borbe započele u prošlom vijeku, ima i onih koje tek počinju. Jedan takav primjer je i prvi feministički književni časopis “Jahanamiya“, koji je 2015. godine pokrenula studentica Ahd Niazy u Saudijskoj Arabiji. Naziv “Jahanamiya“ pažljivo je odabran i na arapskom označava biljku bugenviliju. Ova biljka raste u Saudijskoj Arabiji i ne treba se voditi gotovo nikakva briga o njoj, vrlo je izdržljiva i šarena i zbog toga je poslužila kao metafora za glasove saudijskih žena koje kroz ovaj časopis donose nešto lijepo i živahno na svijet.
Niazy je rođena u gradu Jeddah u SaudijskojArabiji, ali se ubrzo nakon njenog rođenja porodica preselila u Birmingham (Alabama), da bi se jedanaest godina kasnije ponovo vratili u Jeddah. Povratak u Saudijsku Arabiju bio je ključni događaj u Ahdinom životu. Dok je otac zahtijevao da se ona i sestra potpuno asimiliraju u saudijsku kulturu, za nju to nije bilo tako jednostavno. Taj pritisak od strane porodice prerastao je u otpor da dozvoli da bude etiketirana, ili prisiljena da radi nešto samo zato što se to očekuje. Nakon započinjanja školovanja na Univerzitetu Emory počinje se interesovati za ženska prava, počinje preispitivati društvene vrijednosti i kulturne norme i tada se javlja ideja za “Jahanamiya“, časopis koji predstavlja most između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije.
„Jahanamiya je stvorena da bi se suprotstavila orijentalističkim stereotipima o ženama na Bliskom istoku, a posebno da razbije stereotipe o ‘saudijskoj ženi’. Svojim radom nastoji odbaciti pojednostavljenu zapadnu priču o životima i iskustvima žena u Saudijskoj Arabiji i pružiti platformu za žene u Saudijskoj Arabiji da se izraze koristeći svoje glasove“, govori Niazy.
Od svog prvog broja časopis ima dva primarna cilja: suprotstavljanje zapadnim stereotipima o ženama na Bliskom istoku i istovremeno otvaranje tema i postavljanje pitanja koja su bitna ze saudijske žene, ali se o njima ne priča u saudijskom društvu.
„Mi prepoznajemo da je saudijsko društvo veoma privatno društvo i zbog toga je teško pronaći saradnice. Ali ja sam optimistična u jačanju glasova žena i prikazivanju i proslavi različitosti saudijske kulture upravo kroz pisanje i priče žena koje žive u njemu“, poručuje Ahd.
Uprkos nametnutoj brizi o narušenoj ženskoj reputaciji, “Jahanamiya“ nastavlja da izlazi, a žene se potpisuju ispod svojih radova i stoje ponosno iza svog identitea, iskustava i onoga što jesu. Propitujući pitanja društvenih obaveza, sjećanja, društvene kritike, pokreta i otvarajući razgovore o ženskoj tjelesnoj autonomiji, samoopredjeljenju i slobodi izražavanja, ovaj časopis pokazuje koliko je važno formiranje prostora koji će poslužiti kao temelj za sve borbe koje predstoje.
