Tako smo, kada je Barack Obama postao predsjednikom Amerike, jednoglasno zaključili kako jer Amerika napokon prerasla svoj rasizam. U isto su vrijeme afroamerički dječaci ginuli na američkim ulicama iz pištolja bijelih građana bez ikakvog posebnog razloga, zatvori su se punili i nastavljaju se puniti Afroamerikancima i Latinosima za djela koja se bijelcima gledaju kroz prste, a uspinjanje socijalnom ljestvicom za tamnopute je američke građane/ke bilo, i dalje jest nemoguće.
Ista stvar je s feminizmom. Kada smo feminističku zastavu dali u ruke Beyonce, Taylor Swift, Seleni Gomez, Demi Lovato, Emmi Watson, Leni Dunham, M.I.A. i ostalim pop i showbiz zvijezdama, radosno smo povikale: Sada je feminizam stvarno gotov, više nemamo što reći na tu temu, pa vidite da smo napokon slobodne.
Pritom je zanimljivo da spomenute dame, u sve ove godine što se ponose svojom titulom feministkinje, ne samo da nisu napravile apsolutno ništa na temu feminizma, nego su njihova mišljenja oko svih bitnih feminističkih pitanja u potpunosti izostala. I dalje ne znamo koji je njihov stav o abortusu, umjetnoj oplodnji, bilo kojem identitetu iz LGBTIQ+ rodnospolne palete i njihovom pravima, rasizmu, pedofiliji, samohranom majčinstvu, imigrantima, silovanju, zdravstvenoj zaštiti ili zapravo o bilo kakvoj vrsti mizoginije.
Štoviše napravile su više štete nego koristi jer su nam dale potpuno krivu sliku feminizma, a svojim su opasnim koketiranjem s objektivizacijom ženskog tijela, koju si njihovi PR stručnjaci nazvali “seksualnim oslobađanjem”, otvorile put još većoj trivijalizaciji cijelog pokreta. Kako, obučena u pripijenu haljinicu i Ariana Grande čizme iznad koljena, kaže lik Ellie Kemper u Netflixovoj seriji “Unbreakable Kimmy Schmidt”: “Znači, ovo je feminizam?” te u razgovoru s prijateljicom dodaje: “Jacqueline, jesi li znala da se feministkinje danas oblače kao drolje?”
“Seksualne radnice”, ispravljaju ju njene politički korektne kolegice.
Da, spomenute poznate cure jesu riječ feminizam uključile u javni diskurs, pa je tako u 2017. najpopularnija riječ bila upravo feminizam. I da, Beyonce možda jest učinila nešto više od Taylor Swift na temu feminizma, no ikome imalo upućenom u ženska pitanja, na prvu je jasno da to nije dovoljno.
Podsjetimo, Beyonce je 2013. lansirala istoimeni album koji je momentalno proglašen feminističkim manifestom, a kojeg je zgodno upakirala s esejom “Gender Equality is a Mith”, u kojem nas je podučila tome da čovječanstvo jednako treba i muškarce i žene te istaknula problem nejednakih plaća i prilika. Dapače, u svoju je pjesmu “Flawless”, sa spomenutog albuma, uključila feministički obojen govor nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie. No, zanimljivo je da je unatoč tome što je navodno dobro proučila gradivo i razmahala se brojkama u svom kvazi znanstvenom radu, na dotičnom albumu od čak 45 ljudi koji su radili na njemu, uključila samo šest žena.
Zanimljivo je i to da su njezine najveće hitove, u kojima navodno otvoreno progovara o ženskoj seksualnosti i emocijama, napisali muškarci. Kako muškarac može biti adekvatniji izbor za ženske teme od žena samih? A to je samo vrh sante leda koji ruši njen kredibilitet, iako je iste godine dala potporu istospolnim brakovima u Americi te je u nekom kratkom komentaru osudila brutalnost policije prema Afroamerikancima u SAD.
Sve što su kraljica B. i njene ostale feminističke prijateljice napravile po pitanju ženskih prava je nekako otišlo u vjetar, prave poruke su isparile, a ostala je jedino ona: budi glavna, budi seksi, budi kučka. Da su Susan Sontag i Simone de Beauvoir žive, primile bi se za glavu i povikale: Cure, pa vi se sve krivo shvatile.
Stoga se pitam, da se za isti stolom zaista i nađu Beyonce, Taylor, Selena i ostale, o čemu bi one uopće pričale? O tome kako su jake i seksi? Ah, kada bi bar feminizam bio tako jednostavan, tako manje bolan, realan i nimalo isfotošopiran.
