Prema podacima globalnog pokreta za prava plemena „Survival International“ još uvijek postoji oko 100 skrivenih zajednica ljudi sa kojima nikad niko nije imao kontakt.
Na primjer, u Brazilu tvrde da u amazonskim prašumama živi 77 plemena, dok „National Geographic“ smatra da je ta brojka ipak malo veća – 84. Kada se procjene nekontaktiranih plemena spoje i uporede logično je da se smatra da postoji oko 100 plemena koja nemaju nikakav kontakt sa ostatkom svijeta, no i ta brojka je vjerovatno veća.
Do ovih procjena je došlo zahvaljujući posmatranju iz aviona koji lete iznad izolovanih regiona i kontaktu sa ljudima koji žive u blizini.
https://youtu.be/sLErPqqCC54
Možda je „nekontaktiran“ pogrešan naziv pošto je čak i najizolovanije pleme na svijetu komuniciralo sa drugim ljudima, bilo oči u oči, zbog aviona koji su letjeli iznad njihovih glava ili razmjene robe između plemena. No, oni nisu integrisani u globalnu civilizaciju, zadržavaju svoje kulture i običaje i ne zanima ih ili se plaše komunikacije sa vanjskim svijetom.
„Oni o vanjskom svijetu znaju mnogo više nego što većina ljudi misli. Eksperti su za život u šumi i veoma su svjesni prisustva ljudi iz vanjskog svijeta“, izjavila je za BBC Fiona Votson (Fiona Watson), istraživačka direktorica pokreta „Survival International“.
Gdje žive?
Kao što možete vidjeti na mapi iznad ovog odlomka, nekontaktirana plemena žive na nekim od najteže dostupnih mjesta na svijetu kao što su duboka unutrašnjost Amazona, Konga i planine Nove Gvineje. Dvije grupe žive na ostrvima oko Indije.
Zašto ne izlaze i ne posjećuju druge ljude?
Razlozi izolacije mogu da variraju, ali u većini slučajeva je to zato što žele da ih se ostavi na miru. Neki od njih su možda davno pobjegli u skrovište kako bi izbjegli grozote i zvjerstva. Robert Es Voker (Robert S. Walker), antropolog sa Univerziteta u Misuriju, navodi da je jedan od primarnih motiva za to i strah. U modernom svijetu njihova izolacija se romantizuje kao prkos prema moći globalizacije i kapitalizmu, ali Kim Hil (Kim Hill), antropologinja sa Univerziteta u Arizoni, se s tim ne slaže.
„Ne postoji grupa ljudi koji ostaju u izolaciji zato što misle da je kul da nemaju kontakt sa ostalima na planeti“, izjavila je Kim.
Zašto ih ne posjećujemo?
Tehnički gledano, ljudi iz vanjskog svijeta su posjetili većinu ovih plemena. Takozvano „najizolovanije pleme na svijetu“ je prvi put krajem 1800-ih godina posjetio britanski Raj, no otada su ostali ekstremno izolovani. U Brazilu se avionima prelijeće iznad mnogih plemena ne samo zbog antropološke radoznalosti, već i da bi se utvrdilo da se drveće nelegalno ne siječe i da su plemena preživjela prirodne katastrofe. Mnoga plemena u Brazilu imaju stvari koje potiču izdaleka, a dobili su ih trgujući sa drugim plemenima.
Plemena imaju pravo na samoopredjeljenje i zemlju na kojoj žive. Budući da bi dolazak ljudi iz vanjskog svijeta drastično promijenio plemenski način života bez obzira na njihove želje, smatra se da je najbolje da se drže dalje od plemena kako bi im omogućili da sami odrede svoju budućnost.
Istorijski gledano, plemena koja su imala kontakt sa vanjskim svijetom su odmah nakon toga prolazila kroz loš period. Odluka o kontaktu bi kratkoročno možda dovela do više patnje nego što je to vrijedno pošto se veliki broj plemena nakon prvog kontakta razboli. Zbog izolacije nisu imuni na mnoge uobičajene bolesti i prvi kontakti su često dovodili do epidemija. To se dešava i danas.
Trebamo li ih kontaktirati?
Nakon čitanja prethodnog odlomka jasni su argumenti zbog kojih izolovana plemena ne bi trebalo kontaktirati. Međutim, postoje i argumenti zbog kojih bi i trebalo, a najznačajniji od njih su otkrili Robert Es Voker i Kim Ar Hil (Robert S. Walker i Kim R. Hill).
„Izolovane populacije nisu sposobne za dug život. U današnje vrijeme dobro organizovani kontakti su i humani i etički. Znamo da su ubrzo nakon mirnih kontakata sa vanjskim svijetom urođeničke populacije zabilježile rast stanovništva za 3% godišnje“, izjavili su za WEB portal „Science“ antropolozi Voker i Hil.
Za ovaj argument nema dovoljno dokaza i mnogi ljudi koji podržavaju prava urođenika su ga odbacili. U dijelu ovog teksta koji govori o Brazilu biće prikazan primjer onoga što bi se moglo desiti.
Koja su to plemena?
U narednim redovima predstavićemo vam pet izolovanih i nedavno kontaktiranih plemena. Izabrani su na osnovu geografske raznolikosti i dostupnosti informacija koje su prikupljene posmatranjem izdaleka.
Pleme Sentinelese
„Najizolovanije pleme na svijetu“ živi na Andamanskim ostrvima oko Indije. U 19. vijeku ih je kontaktirao Raj i otada je ovo pleme ostalo izolovano i neprijateljski raspoloženo prema ljudima iz vanjskog svijeta. Posljednji zvanični pokušaj kontakta je bio 1996. godine. Nakon toga se više nije pokušavalo, ne samo da bi se pleme zaštitilo od bolesti već i zbog toga što znaju ispaljivati strijele na svakoga ko im se približi.
Članovi plemena su lovci i nije im poznata poljoprivreda. Imaju metalne alatke, ali ih mogu napraviti samo od gvožđa koje nađu prilikom brodoloma. Toliko dugo su izolovani da jezik kojim govore nije klasifikovan, niti ga razumiju ni njihove najbliže komšije, što dovodi do zaključka da žive u izolaciji stotine, ako ne i hiljade godina.
Procjenjuje se da ovo pleme broji oko 250 ljudi.
Pleme Jarawas
Ovo je još jedno izolovano pleme u Indiji i takođe žive na Andamanskim ostrvima. I oni su lovci, dovoljni su sami sebi i takav način života ih čini srećnima i zdravima.
Početkom devedesetih godina 20. vijeka lokalna Vlada je predstavila plan za uvođenje plemena u moderni svijet, ali su kasnije od toga odustali. Godine 1998. članovi ovog plemena su počeli da posjećuju vanjski svijet. Zbog povećanog naseljavanja u blizini njihovih sela počeli su mnogo više komunicirati sa modernom civilizacijom. Taj kontakt je doveo do dvije epidemije malih boginja zato što pleme nije bilo imuno na njih. Osim toga, često ih posjećuju zalutali turisti i ljudi koji su se naselili u blizini njihovih domova. Vlada više ne pokazuje veliko interesovanje za uvođenje modernijeg stila života u ovo pleme.
Procjenjuje se da pleme Jarawas broji skoro 400 ljudi.
Plemena u dolini Javari
Dolina Javari u Brazilu je područje veličine Austrije i dom je za oko 20 nekontaktiranih plemena. Procjenjuje se da u toj dolini živi 3000 ljudi, te da 2000 njih nikada nije kontaktirano. Informacije o ovim plemenima su upitne, ali dokazi ukazuju na to da se osim lova bave i poljoprivredom. Imaju metalne alatke i posuđe koje su dobili zahvaljujući trgovini.
Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka politika Vlade Brazila je bila da se kontaktiraju izolovana plemena za njihovo dobro. U tome se izdvaja priča o plemenu Matis. Zbog bolesti kojima je bilo izloženo ovo pleme se suočilo s tim da su tri od pet njihovih sela izbrisana sa lica zemlje i populacija im je drastično opala. Vlada Brazila više ne kontaktira plemena.
Danas su ovim plemenima najveća prijetnja rudari i drvosječe.
Plemena u Novoj Gvineji
Informacije o ovim izolovanim plemenima nisu sigurne pošto je Vlada Indonezije uspjela u tome da ljude drži dalje od njih. Međutim, tokom 20. vijeka neka plemena su kontaktirana, a druga su ostala poprilično izolovana i vjerna svojim običajima.
Kao primjer se navodi pleme Dani koje živi u središtu indonežanske Nove Gvineje. Pleme ima kontakt sa vanjskim svijetom, ali je zadržalo svoje običaje. Svima su poznati po tome što amputiraju prste u znak sjećanja na mrtve, kao i po ekstenzivnom korištenju boje za kožu. Iako su od 1938. godine u kontaktu sa vanjskim svijetom o njima se veoma malo zna.
Plemena u Kongu
U šumama Konga žive mnogobrojna plemena i tokom 20. vijeka kontaktirana su samo neka od njih. Pretpostavlja se da postoji još mnogo nekontaktiranih plemena. Pigmejski narod Mbuti je imao kontakt sa vanjskim svijetom i taj izolovani slučaj može da nam pruži uvid u to kako nekontaktirana plemena mogu da žive.
Mbuti su lovci i šumu gledaju kao roditeljsku figuru koja im pruža sve što njima treba. Žive u malim, egalitarnim selima. Uglavnom su sami sebi dovoljni, ali ponekad trguju sa ljudima iz vanjskog svijeta. Njihov način života je ugrožen zbog krčenja šuma, ilegalnog rudarstva i zločina nad pigmejcima.
