I one žive u tom uvjerenju sve dok ne dođe pubertet… A kad dođe pubertet, ne tvoj nego tvoga djeteta, onda ti budu jasne riječi tvoje bake koja je uvijek govorila kako mala djeca sisaju mlijeko, a velika krv, kako je malo dijete mala briga, a veliko velika i ono najbitnije „lako ti je dok ti je u kući i dok znaš gdje je“.
Kažu da se dijete u prvoj godina mijenja i raste iz dana u dan iz mjeseca u mjesec, ali ništa se ne može mjeriti s onom tranzicijom kada tvoje umiljato, slatko, pjegavo čedo kome si bila centar svijeta, preko noći postane dlakavo, bubuljišasto čudovište koje koluta očima tako da ponekad misliš da će se zaglaviti tamo negdje, koje lupa vratima, koje ne želi da razgovara, izbjegava fizički kontakt i kome si ti preko noći od centra svijeta postala NAPORNA.
JA?! Naporna?! Ja, koja sam najkulja mama na svijetu?!
Iako je moje čudovište pubertetlija tek nešto kratko, postoji nekoliko stvari koje sam naučila neke na teži, a neke na lakši način.
-
Svi problemi su jednako važni
S obzirom da je pubertetlijama, ma koliko grozni bili ipak nešto teže nego nama i nemaju pojma šta im se dešava u stanju su od baš svake muve da naprave slona. Jako je važno da ne omalovažavate njihove probleme i da svakome pristupa sa istom serioznošću, od keca u školi, problema sa drugarom pa do pramena kose koji baš neće da stoji kako treba.
I nikada kad vam dijete dođe sa problemom koji se zove moj drugar i ja smo zaljubljeni u istu djevojčicu nemojte reći Bros over hoes. Ne pitajte kako znam.
-
Grlite i ljubite samo kad dobijete ovjereno i pečatirano odobrenje
Možda je do prije šet mjeseci vaše dijete bilo najumiljatije stvorenje koje vam se stalno vješalo oko vrata, ali ako je pubertet promolio svoju glavu možete da se pozdravite s tim. Ne navaljujte, pitajte za odobrenje pa tek onda grlite. Biće situacija kada će dijete radije grliti sve druge ljude, od poštara, pekara, kasirke nego vas, ali to treba stoički da podnesete. Kažu da će proći. Faza, jebojepas.
-
Podsjećajte na kupanje
Kažu da je kod djevojčica drugačije, ali dječacima će teško samima pasti na pamet da se okupaju dok u priču ne dođu djevojčice onda ih ne možete izvući iz kade i vječno ćete živjeti u stahu da će zguliti i ono malo kože što ima. Uglavnom, napominjite svaki dan, recite i da se ti likovi iz igrica isto kupaju iako tako ne izgledaju.
-
NE POSTAVLJAJTE PITANJA O DJEVOJČICAMA/DJEČACIMA
Neki dan sam brojala koliko tačno ljudi je prisutno u životu mog sina koji mu svaki put kada ga vide ne postave pitanje „imaš li curu“. Toliko da svi stanu na prste jedne ruke. Nivo crvenila koji se skupi u njegove obraze nakon tog pitanja nadmašuje sve nivoe crvenila ikad. Mi odrasli treba da prestanemo biti glupi i prestanemo otežavati djeci taj životni period kao da nije dovoljno težak. O ovoj temi pričajte onoliko koliko vam dozvoli, ne navaljujte i budite veoma oprezni. Ista stvar je i sa sexualnošću. Koliko god vama bilo neugodno, njima je neugodnije.
-
Provodite vrijeme zajedno
U posljednjih godinu dana otkako sam mama pubertetlije pogledala sam više Marvelovih filmova nego u cijelom životu, naučila sve pjesme Imagine Dragons-a, saznala šta je Fortnite, koja je razlika između PUBG i RPG video igrica, birala strane između Bake Praseta i Anđele i Nađe, saznala ko je Baka Prase… Koliko je važno da u periodu kada su mali ih ostavite da se igraju sami toliko je u ovom periodu važno da radite stvari zajedno, nađete neka zajednička interesovanja. Saznate šta se vašem djetetu sviđa, u čemu uživa i ne osuđujete čak i ako je to Jala Brat.
-
Sjetite se svog puberteta
Sjetite se samo koliko ste vi bili zbunjeni u tom periodu i koliko vam je bilo teško i zato ne budite kreteni već pomozite, volite i imajte razumijevanja. I ma koliko vam bilo teško prihvatiti činjenicu da više niste potrebni kao ranije, pustite ih. Povremeno možete vrištati u jastuk. I piti. Ne u prisustvu djeteta, ali piti.
Jedina utjeha jeste da će proći, valjda.
