Ali, ako si svakodnevno na internet ledini, što zbog posla, što zbog zabave, a vjerujem da su rijetki koji to danas nisu, ne možeš ostati imun na tu vrstu senzacije, koja istovremeno, kad je raspakuješ, ne pruža nikakav užitak.
Kao, recimo kad odeš u kafanu.
Postojala je svojevremeno u mom rodnom gradu, rekla bih, u tom vremenu i prostoru kultna kafana, jer više nije među živima, ali i dalje živi uspomena na nju. I danas se prepričavaju najbolje anegdote, nastala negdje u ćoškovima “Tri sise”, u sitne sate nikotinske izmaglice, između dvije partije bele i ko zna koliko pivi. Nisi nigdje bio, ako te večeri nisi završio pa osvanuo u te Triple Nipple.
Da, postoje ta takva mjesta, koja pričaju damare svakog grada oko nas. Imao je gazda ove, biće, viziju da će doći ta naprednija vremena u kojima će žene osvanuti s tri sise, jer dvije nam, valjda, nisu dovoljne. Gazdina kafana je skončala, al ideja i dalje živi.
I to, ni manje, ni više, nego i na modnim pistama, u jednom velikom Milanu, gdje su svako malo sve oči uprte da vide šta to treba da navučemo na sebe kako ne bismo bile modno onesvještene. Jer, danas je, a odavno već, najvažnije da dobro izgledaš.
I u potpunosti se slažem s tim da je u redu da iz kuće ne izlaziš kao korov, što je, opet, stvar slobodne volje, ali konstatno nametanje krajnje nafrakanog izleda kao jedinog društveno-prihvatljivog mi baš ide na ganglije. Zaboga, nekad mi nije do toga, nekad mi je loš dan, ponekad uz svu želju da izgledam kao novogodišnja jelka izgledam samo kao sasušen bor, nekad mi se ne da, nekad me nešto boli, nekad prosto neću.
Zašto me onda neprestano bombarduju svim onim što treba i mora? I gdje je granica tog trebanja i moranja, ako ono što nam serviraju nije imperativ, ali i pak nam izbace pred oči da vidimo kako “dobro” izgleda? Kada će mo0da, visoka ili kakva god, postati nešto manje nalik na lakrdiju, a više na stvarnost, na nas same, sa svim onim neidelanim što nas čini?!
Otkad to tri sise na istoj ženi izgledaju dobro? Mislim, šta da radimo mi koje ni dvije poštene nemamo?
Nisam muškarac, nemam sklonosti ka ženama, ali opet vjerujem da se ni njima ovako nešto ne dopada. Ako griješim, ispravite me! Dokle se poigravamo svim onim što je priroda podesila, tražeći konstantno novu zabavu, nove izazove, nove visine, širine, nove poglede i sve nešto novo? Koja je poenta imanja tri sise, evo, ne razumijem?
Elem, iz italijanske modne kuće “GCDS” su svojom kolekcijom za proljeće/ljeto 2019, na Milan Fashion Weeku, time što su na pistu izevli i dvije manekenke sa po tri dojke poručili da ovim detaljem iz kolekcije dizajnera Đulijana Kalca (Giulian Calzo) dočaravaju budućnost u kojoj se ljudski rod promijenio. Aferim!
Znači, mi sa pokušajem dvije sise možemo da se ubijemo, recimo, jer nismo moderne, nismo u trendu, nismo reper, nismo u fokusu pažnje i nismo nikakav pokazatelj budućnosti. Ne znam tek šta da rade sve one žene koje su zbog zdravstvenih razloga ostale bez jedne ili obje dojke. Za nas dvosise s tankim A, B košaricama, i njih totalno bez grudi, samo sa ožiljcima, nema budućnosti, jel? Ili je u redu da sve nosimo vještačke umetke, a nije u redu da budemo, eto samo prirodne?
Znate kakve su, najčešće, sise žene koja je rodila nekoliko djece i koja ih je dojila? Nešto između uštipka i praznog platnenog novčanika. Ovo iz Milana nema veze sa armijom žena s takvim sisama, koje su tu svuda oko nas i kojima ovim samo poručujemo da im je zaludan trud.
Znate li, takođe, kakve su sise žene nakon mastektomije, a na nju ne idete iz čistog hira? Nikakve, ne postoje! Jer, bolest ne bira, pa tako ni ta koja je dovela do toga da nekoj ženi odstrane jednu ili obje dojke nikoga nije prethodno pitala da li je u redu da je ostavi s ožiljcima; na tijelu i duši.
Znate li šta se sve dešava u glavama nebrojeno djevojčica koje ste u međuvremenu ubijedili da je važnije kakve i kolike su im sise od onoga što zapravo imaju u glavi? Jeste, jer ih bombardujete silikonima i fotošopiranim sisama sa svih strana, pa neka djevojčica s kojom se, iz vašeg ugla, priroda podlo poigrala odrasta u ubjeđenju da je nedovoljno dobra i da će sutra zbog toga biti manje vrijedna, pa, slobodno recimo, i poželjna.
Sve ovo na kraju nema ama baš nikakve veze s onom kafanom negdje s početka priče. Osim što dijele naziv. I osim što su te “Tri sise” ostale u prošlosti, pa tamo više niko u pijanoj izmaglici ne karta, zamišljajući žene s tri sise. Što i ne treba, jer sad će nam ta bolja, promijenjena budućnost, u kojoj je sve ono što jesmo ili smo, višom silom, postali nedovoljno dobro, nije ok i nije poželjno.
