Aleksandrija je postala članica američkog Kongresa, iz redova Demokratske stranke u Njujorku. I to najmlađa ikada!
Baš kao u priči, recimo onoj o američkom snu – potiče iz Bronksa, od majke Portorikanke i oca rođenog Njujorčanina. Nakon obrazovanja, koje je stekla u Bostonu, iz oblasti ekonomije i međunarodnih odnosa, vraća se u Bronks u želji da doprinse zajednici, fokusirajući se na sektor obrazovanja.
Ukoliko ste se ikada pitali koliko mlada žena može da postigne u politici za godinu dana, pritom u Njujorku, pritom da nije bjelkinja iz ugledne porodice, već tamnoputa žena iz radničke porodice, pročitajte kako je izgledao njen život prije ulaska u Kongres.
Sa 10 godina gubi oca u borbi protiv raka, u jeku recesije. Rad postaje dio njene svakodnevice, te je jako mlada iskusila, kako kaže, bol radničke klase. Ona, dakle, razumije tu egzistencijalnu borbu, koja je svakodnevna i upravo na tome je bazirala svoju političku borbu.
Njena borba je borba velike većine.
https://www.facebook.com/brutamerica/videos/189204561968389/
Dakle, nemojte da vas zavara uticaj koji od danas ima, ona je i dalje djevojka iz Bronksa.
Nego da se vratimo na pitanje koliko je mogla i uradila u prethodnoj godini. Od posla barmena do Kongresa, put je, pretpostavljate, dug, a okidač da napusti svoj svakodnevicu i uputi se prema Kongresu je zapravo bio Donald Tramp (Trump), odnosno njegova pobjeda na predsjedničkim izborima.
Počela je od vrata do vrata, od flajera do flajera, glas po glas i došla do pobjede na lokalnim izborima u Njujorku, u junu ove godine. Pobijedila je favorita, Džoa Krovlija (Joe Crowley). Dobila je tada pažnju svih.
U svojoj kampanji fokusirala se na djelove kao što su Bronks i Kvins, gdje je velika koncentracija migranata, i naravno granicu sa Meksikom, a ne Vol Strit. Fokusirala se na pitanja radnika i migranata, a ne na dolare.
Jasno je rekla šta misli o tome kad je posjetila granični dio sa Meksikom: “Ukoliko želimo da dobro usmjerimo ovaj brod, nije dovoljno da bacimo kamen preko plota, na komšijinu zemlju; prvo treba da počistimo ispred svoje kuće”.
Začuđujuće, tada nije odnijela pobjedu u svim dijelovima Bronksa i Kvinsa. Ali svakako, njene konačna pobjeda je znatno šira. Jer, danas je ispisala istoriju, sa 74,3 % podrške cjelokupnog glasačkog tijela.
I prije same pobjede bila je zadovoljna putem kojim je sa svojim istomišljenicima išla, naglašavajući značaj njihovog zajedničkog napornog rada koji je rezultovao produktivnim pokretom.
Aleksandrija se zalaže za liberalnu platformu koja podrazumijeva pitanje migranata, besplatno obrazovanje, zaposlenje u državnom sektru, jednaka medicinsku njegu za sve, kontrolu oružja, stajanje u kraj privatnim zatvorima te pristpačnijim cijenama privatnih nekretnina.
Ali, treba napomenti da ona nije jedina koja je ispisala stranice moderne istorije, rušeći predrasude. Naime, iako nije došlo do plavog vala, nastupio je, očekivano, ženski val. Žene su osvojile najmanje 93 mjesta u Zastupničkom domu, oborivši dosadašnji rekord od 84 zastupnice. Takođe su osvojile 10 mjesta u Senatu i devet u utrkama za guvernere. Od ukupno 112 izabranih, 95 su demokratkinje, a 17 su republikanke.
Kandidatkinja je na ovim izborima bilo najviše u istoriji i u Kongresu će ih biti najviše u istoriji: četvrtina Zastupničkog doma je u rukama žena. Tu je Tramp teško naštetio republikancima svojim ženomrzačkim istupima, a demokrate su širom otvorile vrata kandidatkinjama i američka će politika konačno dobiti važan pečat uticaja žena. Neki od analitičara su tvrdili da je Barak (Barack) Obama došao osam godina prerano, a Hilari Klinton (Hillary Clinton) svakako nije bila dobar odabir demokrata. Sada, nakon “ženskog vala”, izglednije je da 2020. SAD dobije predsjednicu.
Tu je svakako i 44-ogodišnja članica demokrata Ajana Presli (Ayanna Pressley), prva tamnoputa žena kao predstavnica Masačusetsa, ali i dvije žene domorodačkog, odnosno indijanskog porijekla koje su prvi put ušle u Kongres – Šarajs Dejvids (Sharice Davids) iz Kanzasa, koja je ujedno i prva osoba iz te savezne države koja je ušla uKongres a koja se izjašnjava kao gej, te Deb Haland (Haaland) iz Novog Meksika.
Tu su i dvije muslimanke koje su dobile podršku, od kojih je jedna Ilhan Omar, koja je svojevremeno izbjegla iz Somalije, a druga je Rašida Tlaib (Rashida Tlaib), Palestinka rođena u Detroitu.
Tu je i prva guvernerka u istoriji SAD, Lu Leon Guerero (Lou Leon Guerrero), iz Gvama, koji se nalazi na zapadnom Pacifiku, ali pripada ovoj državi, kao i Veronika Eskobar (Veronica Escobar) i Silvia Garsija (Sylvia Garcia), prve Latinoamerikanke iz Teksasa koje ulaze u Kongres.
Takođe, tu su i republikanka Marša Blekburn (Marsha Blackburn) iz Tenesija, kao i Kristi Noem iz Južne Dakote. Mlade snage će u Kongresu predstavljati i 29-ogodišnja Ebi Fiknau (Abby Finkenauer), a ona i Sindi Eksn (Cindy Axne) su ujedno i prve žene iz Ajove koje su ušle u Zastupnički dom.
Ipak, epitet buduće najmoćnije američke političarke je zaslužila Nensi Pelosi (Nancy Pelosi), zahvaljući pobjedi demokrata u Kongresu.
Ukoliko zaista postane šefica većine u Zastupničkom domu, a za to postoje realni izgledi, i zvanično će biti treća po važnosti osoba u državi (nakon predsjednika i potpredsjednika). Ako se to i ostvari, obećala je pakao Donaldu Trampu. Ako…
Možda se napravi pun krug demokratije – od Aleksandrijine kandidature ponukane pobjedom Trampa, do njegove konačnice u paklu sa Nensi dva koraka iza njega.
