“Mojoj porodici je stigao prijedlog da me udaju kad sam bila u šestom razredu. Sve moje starije sestre su u braku od djetinjstva. To je uobičajeno za naš kebele (komšiluk)”, govori jedna mlada žena iz ove oblasti.
Najmlađe dijete iz porodice odakle ona potiče, njena sestra, danas ima 23 godine, završila je fakultet i nije udana. Preduslov za to ima mnogo veze sa – jednim piletom.
“Vidite, pogrešna je percepcija da su dječiji brakovi ovdje neizbježni. Moje iskustvo je da su veoma otvoreni za promjene unutar zajednice, naročito kad se upoznaju s boljim alternativama”, govori Anabel (Annabel) Erulkar, sociolog u Savjetu za stanovništvo, koji je pomogao da se u Etiopiji, prije oko 15 godina, pokrene program Berhane Hewan.
I program Berhane Životinje čini mnogo alternativa. Prvi korak su redovni sastanci zajednice, tokom kojih su mještani mogli razgovarati o maloljetničkim brakovima i tome zašto su toliko rasprostranjeni na tom području, kao i o koracima koje će porodice poduzeti kako bi ta praksa bila prekinuta.
Mnogi roditelji ispisuju žensku djecu s nastave, jer nemaju novac za njihovo školovanje. Unutar pomenutog programa, djevojčice u dobi od 10 do 19 godina dobijaju besplatan školski pribor, kao i pomoć starijih žena, koje s njima rade kao mentori, odnosno učitelji. Roditelji čije su kćerke tokom dvije godine ostajale u školskoj klupi i nisu završile u braku, dobijaju kozu, ovcu ili par pilića, prenosi National Public Radio.
Više je pokazatelja da to u praksi funkcioniše. U studiji iz 2009. godine, Erulkar je testirala program na više od 450 djevojaka iz sela Mosebo. Ustanovila je da su djevojčice uzrasta od 10 do 14 godina, koje su mu bila podvrgnute tokom dvije godine, imale 90% manje šansi da završe u braku od onih koje u njemu nisu učestvovale.
“Ključ za uspjeh programa je bio uključivanje lidera zajednice u njegove tokove”, pojašnjava ona.
Do ideje o darivanju koza i pilića se došlo tokom jednog sastanka unutar zajednice. U ovom dijelu Afrike, kupovina mlade, kao i miraz u vidu novca ili stoke je nešto što privlači mnoge roditelje da udaju svoje kćerke još u djetinjstvu. Samim tim, životinje koje će im biti izvor hrane, a koje dobiju na poklon, predstavljaju ekonomski podsticaj zbog kojeg se ne odlučuju na takav korak.
“Uvidjeli smo da su pilići bili najbolji izbor u Etiopiji, jer su djevojke prodavale jaja i za taj novac kupovale školski pribor“, navodi Erulkar.
Kao dobar način za stati u kraj maloljetničkim brakovima pokazala se i međusobna upućenost članova zajednice kada je riječ o radovima na polju i slično. Naime, oni tradicionalno pomažu jedni drugima, a praksa je postala da odbijaju pomoći onim roditeljima koji su udali svoju maloljetnu kćerku.
Podstaknuta dobrim rezultatima programa, Erulkar ga je sa kolegama proširila kako po Etiopiji, tako i u Burkini Faso i Tanzaniji, gdje je kroz njega prošlo više od 12.000 djevojčica i njihovih porodica.
“Ne možemo još uvijek govoriti da li je ova praksa održiva na duge staze. Ali, uviđamo da u mnogim zajednicama shvataju da dječiji brakovi nisu jedini izbor. Takođe, u mnogim zajednicama su i po isteku programa članovi nastavili da održavaju redovne sastanke, na kojima ne razgovaraju isključivo o dječijim brakovima, već i o drugim bitnim životnim stvarima”, zaključila je Erulkar.
