Prve asocijacije na bicikle su sloboda, igra, djetinjstvo i mogućnosti. No, za mnogobrojnu siromašnu djecu u Springfieldu u okolini Massachusettsa, bicikl je bio luksuz i želja koja se nije ostvarila sve dok se nije pojavio Bob Charland (44). U proljeću ove godine Bobu je dijagnostikovano degenerativno oboljenje mozga i on se pomirio sa svojom sudbinom, te odlučio da ostatak svog života posveti tome da pomogne mladim ljudima. U proteklih šest mjeseci Bob je popravio i sastavio skoro 300 bicikla.
Nakon što na kraju dana zatvori svoju atomehaničarsku radionicu, Bob pričvršćuje točkove, namješta sjedišta i pozicionira ručke u okviru projekta “Pedal Thru Youth”. Svaka minuta njegovog teškog rada se isplati kada vidi osmijehe na licima djece koja na poklon dobijaju bicikle.
“Bickl je bio sve u mom djetinjstvu, a jedina video igrica je bila Pac–Man. Danas su djeca u kućama, nisu aktivna i gledaju svo to nasilje. Ako mogu doći u siromašni komšiluk i izvesti djecu van i omogućiti im da budu aktivna, to će poboljšati njihove živote i više će vjerovati u same sebe”, priča Bob.
Kada se Bob pojavi sa biciklima u školama, omladinskim grupama i na organizovanim trkama to je veliki događaj u kojem on uvijek ima pratnju policije i vatrogasaca. Nekadašnji tjelohranitelj otkriva da je u trenutku kada je postao samohrani roditelj devetogodišnje djevojčice odlučio da uloži u poboljšanje dječijih života. Da bi podržao interesovanja svoje mezimice i proveo kvalitetno vrijeme s njom, Bob je postao trener softballa u njenoj grupi. Nakon što je ona prestala da se bavi tim sportom, Bob je shvatio da ima srce za djecu i želio je da učini mnogo više za njih. S vremena na vrijeme je popravljao bicikle časnoj sestri koja je radila u obližnjem skloništu za beskućnike i tada je njegov biciklistički program počeo da raste.
“Njegov trud inspiriše mnoge ljude. Vi ni ne shvatate da je on u stvari bolestan. On jednostavno ne staje, radi dan i noć, bez obzira na to da li se osjeća dobro ili ne. Stvarno podiže raspoloženje ljudima i divno je biti u njegovom društvu”, priča Tranghese, Bobov prijatelj i radni kolega koji s njim na ovom projektu radi od samog početka i dodaje: “Sjećam se kad smo u jednu školu odnijeli 30 bicikala. Djeca su bila presrećna i napisala su zahvalnice Bobu, ali najdirljivija je bila poruka od Angela, učenika trećeg razreda koji je bio zahvalan i zato što će sada i njegov brat i sestra moći voziti bicikl. Divno je znati da djeca koja nemaju ništa žele podijeliti ono što dobiju, da nisu nimalo sebična. To je prelijepo.”
Naravno, nakon te poruke, dvojica kolega su se dala na posao kako bi Angelovi brat i sestra dobili sopstvene bicikle. Dječijoj sreći nije bilo kraja!
Stafania Raschilla, direktorica škole u koju ide maleni Angelo naglašava da je veoma zahvalna Bobu na njegovoj velikodušnosti.
“Jako mi je žao što je bolestan i što se njegovo zdravstveno stanje pogoršava. To što on provodi toliko vremena u pomaganju siromašnim đacima je kao njegovo zaveštanje toj djeci i ovoj zajednici”, priča Stafania.
Da bi se odužili Bobu, djeca iz Angelove škole su održala lutriju i donirala korpe sa poklonima. Prodajom karata po cijeni od 25 centi mališani su prikupili 100 dolara i sav novac donirali za Bobov program. Time su poslali snažnu poruku i lekciju o davanju. Stafania ističe da je Bobov rad odličan za podizanje morala učenika, kao i za promovisanje zdravog stila života.
Bobov trud nije prošao neprimjećeno. Grad mu je donirao prostor u odjeljenju javnih radova gdje može držati i popravljati bicikle. Dobio je nekoliko nagrada i priznanja, a u julu ove godine ga je odlikovao Nacionalni centar za ljudski razvoj. Donacije mu stižu iz cijelog svijeta, a pažnja koju je privukao pomogla mu je da obezbjedi sponzorstva za stvari poput katanaca, sigurnosnih kaciga, flašica za vodu, majica i druge biciklističke opreme. Bob trenutno radi na pokretanju neprofitne WEB stranice svog projekta kako bi nastavio sa radom i pomogao svoj djeci kojoj je potrebna pomoć za izlazak iz kuće i aktivnosti. Vjeruje u to da pomaže i kada ga prate dok poklanja bicikle jer tada mogu vidjeti policiju u pozitivnijem svjetlu, a ne samo kada hapse ljude.
“Ja ovo radim zato što znam da, bez obzira na to koliko mi je vremena preostalo, mogu da poboljšam dječije živote. Postoji mnogo djece koja krenu lošim putem, koja nemaju roditelje, Želim da provodim vrijeme s njima i uvjerim ih u to da su voljena. Poklanjanje bicikla je jednostavan način da djeci saopštim da je nekome na svijetu stalo do njih”, priča Bob.
Predivno, zar ne?
Izvor: People
