“Transrodni sam muškarac”, predstavio se Leo Mikac i pojasnio: “Transrodnost je pojam kad se osoba ne poistovećuje sa polom koji je upisan pri rođenju. Meni je upisano da sam rođen u ženskom rodu, ali to nije stvarna slika mene”.
Na pitanje kad je to i kako shvatio, kaže – još u predškolskom uzrastu.
“Otkrio sam to gledajući crtać ‘Pinokio’ i kad je vila rekla – ‘ti si sad pravi dečak’, shvatio sam da se ugodnije osećam u muškim ulogama, muškoj odeći, stalno sam bratu krao odeću. Nije mi tad to bilo kristalno jasno dok nisam došao da studiram u Zagreb. Kroz osnovnu sam se puno preispitivao, u srednjoj sam se trudio da više budem u tom rođenom rodu, ali jedva sam čekao da pobegnem i maknem se iz te okoline i krenem u tranziciju”, kaže Mikac.
Otkrio je da je preispitivanje trajalo do kraja srednje škole. Najviše ga je bio strah gubitka zajednice, odnosno ljudi kojima je okružen. Opisuje i trenutak kad je definitivno shvatio da želi da prođe tranziciju.
“Pre početka fakulteta bio sam na kratkom putovanju po Europi, bio sam s prijateljicom koja mi je rekla da probamo pričati tako da razgovaram u muškom rodu. Bilo je neverovatno. Osećao sam se toliko ugodno, slobodno… Kroz celo djetinjstvo su me redovno menjali za dečaka i to je najčešće bila sprdnja u razredu. Zapravo mi je bio užitak kad me neko video kao muškarca”, govori on.
Vest je prva saznala baka i odmah je prihvatila, kaže Leo Mikac.
“Baka mi je najveća podrška… Oprezno sam pristupio njima, napravio sam to na Badnjak, bio je pogrešan trenutak. Baka je jako htela da se održi porodična večera i nije joj ‘selo’ na prvu. Rekao sam im svima na večeri da započinjem s tranzicijom, da mi nije bitno hoće li podržati ali da mi je bitno da se izjasne žele li pomoći, a rekao sam i da ću promenti ime pa sam rekao da kažu žele li da promenim i prezime. Baka je rekla da ćemo poslije o tome. Bilo je trzavica godinu dana, ali danas mogu reći da sam zahvalan svakom članu porodice, trudili su se stvarno. Video se trud, dao sam im vremena”, kaže on.
Tranziciju je, kaže, započeo 2019. godine.
“Šest meseci psihologa, šest meseci psihoterapeuta, pa endokrinolog. Socijalnu tranziciju i kad sam počeo uzimati hormone, telo mi se počelo menjati, to sam odradio tokom ‘lokdauna’. Bilo mi je užasno teško, sam u sobi, ali s druge strane nisam se nikom morao objašnjavati. Papire sam dobio krajem 2020, a operaciju sam zbog kovida morao još čekati. Može se obaviti samo u KB Dubrava, ali se odgađalo. Javio sam se drugim bolnicama i dobio sam odgovor s Rebra. Doktor mi je dao termin za mesec i po dana. Predivno sam se osećao nakon operacije. Samo sam prešao po prsima, prvi put sam se nakon puberteta osećao ugodno u svojoj koži”, govori Mikac.
Izvor: n1info.rs