Nekoliko dana kasnije, dječaku je pukao čir zbog stresa te je morao na hitnu operaciju.
Zejneba Hundur, majka ovog dječaka je ispričala sve do sada poznate detalje šta se dešavalo te kako je došlo da njen sedmogodišnji sin bude u životnoj opasnosti.
Kako nam je rekla, 23. oktobra su njenom sinu na odmoru prišli trojica dječaka iz razreda koji su se, kako su rekli, htjeli igrati s njim što je on odbio. Prije je bilo sličnih situacija s istim dječacima na proslavama rođendana koji su roditelji pripisali “dječijem koškanju”.
Zatim ga dječaci obaraju na pod, udaraju nogama, a onda su ga dvojica od njih držala i treći udarao u stomak. Uprkos tome, on ostaje na času iako su nastavnici škole obavješteni šta se desilo.
On poslije škole odlazi u vrtić (produženi boravak) gdje majka dolazi po njega i tada saznaje šta se desilo njenom sinu i tek dobija poziv iz škole o, kako su oni nazvali, “incidentu”.
“Iz škole učiteljica govori da se nada da na Mustafi nema vidljivih ozljeda. Pitam trebam li doći jer sam ispred škole, a oni govore da ne treba. Pozvani su roditelji druge djece”, navela je ona.
Onda razgovora sa sinom koji joj govori šta se dešavalo i da je mislio da će umrijeti od udaraca. Njen suprug zove roditelje dvojice od tih dječaka koji su ga udarali kao i učiteljicu.
“Nije nam ispričao u kolikoj je to mjeri, do petka nismo znali koliko je bio udaran. Kada počne pričati, počne plakati, drhtati”, navodi Hundur.
Stižu na razgovor sa direktorom škole, nakon njihovog insistiranja, koji je rekao da mu je žao što se desilo to nasilje te da će se provesti zapisnik.
Majka ovog dječaka kaže da nisu primijetili modrice na njegovom tijelu. Kod kuće je dječak bio neraspoložen i u nekoliko navrata odbio jelo.
Međutim, u petak dolazi do problema kada se žali majci na bol u stomaku.
“On meni kaže ‘mama, dođi, puno me boli stomak'… To je bio toliki bol, glava, znoj, vidjele su mu se vene na glavi. Kaže da ga vodimo u hitnu”, prisjeća se ona.
Doktori iz lokalne bolnice ga odvode na hitnu operaciju.
“Kada je završena, doktori govore da je čir na dvanaestopalačnom crijevu, kažu nismo nikada to vidjeli kod djeteta. Djetetu je pukao čir od stresa, trauma, šoka. Bio je u životnoj opasnosti, doktori su rekli da im je stvarno bilo teško. Dijete se onda vraća sa operacije, sonda, kateter”, rekla je Hundur.
Zahvalna je doktorima na brzoj reakciji kako bi pomogli njenom sinu.
Ipak, najteže joj pada jer se on budi stalno i plače, sanja šta se sve desilo i strah ga je. Na sreću, trenutno se opravlja, izvađen je kateter, počeo je da jede i pije čaj.
Poseban propust izdvaja jer je nisu nazvali iz škole odmah da dođe po njega te da su sve nazvali “incidentom” iako su i ostali školarci vidjeli šta se desilo.
“Ne nude nam rješenje, sankcije. Ne mogu da vjerujem da se ovo dešava, ovo je nasilje”, podcrtala je Hundur.
Priznaje da je cijela porodica i dalje u šoku dok se dječak oporavlja.
Iz MUP-a ZDK su nam potvrdili da su dobili prijavu o nasilju, dok se više detalja uskoro očekuje.
Porodica nam je ustupila policijski zapisnik uz opasku da su primijetili grešku pri preuzimanju jer se događaj desio 23. oktobra, a ne 24. kako je napisano te se očekuje novi zapisnik s ispravljenim datumom.
Također su nam ustupili i fotografije dječaka koje smo odlučili da nećemo objaviti zbog osjetljivosti slučaja dok su na njima prikazane ozbiljnosti posljedica nakon operacije.
