Rijetko kada je u povijesti Met Gale Kostimski institut posvetio izložbu živućem dizajneru – dosad se to dogodilo svega dva puta, Yvesu Saint Laurentu 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Međutim, izdanje za 2027. godinu u fokus stavlja rad Johna Galliana, jednog od najmaštovitijih, ali i najkontroverznijih modnih kreatora našeg vremena.
Izložba „John Galliano: Horizons“, najavljena 31. srpnja, prati gotovo čitavu Gallianovu karijeru – od njegove diplomske kolekcije na Central Saint Martinsu osamdesetih godina, preko revolucionarnih godina u modnim kućama Givenchy i Dior, pa sve do posljednjeg poglavlja u Maison Margieli, koju je napustio 2024. godine. Posjetitelji će imati priliku vidjeti odjeću, modne dodatke, skice, probne modele (toile), istraživačke bilježnice i bogatu arhivsku građu koja rasvjetljava njegovu ozloglašenu, ali iznimno kreativnu eru u Dioru, kao i kratko, ali iznimno hvaljeno razdoblje u Givenchyju.
Postav će biti otvoren od 9. svibnja 2027. do 9. siječnja 2028. godine, a završava kreacijama iz Gallianove Artisanal kolekcije za proljeće/ljeto 2024., predstavljene za Maison Margielu.
Postoji nešto neodoljivo ironično u tome što će Galliano biti smješten u tišinu njujorškog Metropolitan muzeja umjetnosti. Gotovo četiri desetljeća stvarao je odjeću koja je odbijala mirovati. Njegove su haljine jurile, urušavale se, rasplitale, eksplodirale u oblacima perja, nestajale u slojevima šifona i lutale kroz povijest opijene fantazijom. Pripadale su ženama koje su izgledale kao da su upravo iskoračile iz romana, slika, opera ili grozničavih snova – a ne iz vitrine s pažljivo kontroliranom temperaturom.
Svaka Gallianova kolekcija započinje kao putovanje kroz elemente koje razdvajaju vrijeme, mjesto ili medij – portret i stav, silueta i priča, sjećanje i materijal, izjavio je Andrew Bolton, glavni kustos Kostimskog instituta. Horizons modi pristupa kao svojevrsnoj kartografiji, mapirajući ne teritorije, već afinitete, tenzije i transformacije. Izložba prati put kojim slike postaju ideje, ideje postaju materijal, a materijal prerasta u emociju. Ali horizont ne otkriva samo ono što je ispred nas – on pokazuje i gdje se sami nalazimo.
Kontroverzan dizajner
Iako se Gallianov kreativni doprinos i danas smatra jednim od najutjecajnijih u suvremenoj modi, izložba će, prema Boltonovim riječima, istražiti i složenost njegova nasljeđa, kao i pad koji je uslijedio 2011. godine. Postav je podijeljen u tri cjeline – „Bearings“, „Horizons“ i „Atlas of Transformation“ – pri čemu se prvi segment bavi njegovim otkazom u modnoj kući Dior.
Izložba razmatra kako je Galliano kroz modu iznova iscrtao mapu svijeta, ali i kako su njegovo ponašanje, posljedice koje je ono izazvalo i promjena društvenih vrijednosti preoblikovali način na koji danas razumijemo njegov rad, zaključuje Bolton.
A njegov rad nije nestao nakon što se povukao. Studenti su njegove Diorove kolekcije proučavali poput srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa. Mladi dizajneri zaustavljali su YouTube snimke kadar po kadar, pokušavajući razumjeti gotovo nemoguće drapirane forme koje kao da su se pokoravale emocijama, a ne zakonima fizike. Stilisti su ga citirali, često i ne izgovarajući njegovo ime. Modni urednici opisivali su nove kolekcije kao „gallianovske“, mnogo prije nego što se Galliano vratio u središte modne industrije. Ipak, čini se da je službeno pomilovanje modnog establišmenta došlo ne s angažmanom u Margieli, nego kada je Anna Wintour u Vogueovih „73 pitanja“ spomenula njegovu kolekciju za jesen 1994. kao najbolju reviju kojoj je ikada prisustvovala.
Navodno su čelnici Metropolitana godinama stajali na putu Wintourinoj ideji o ovoj retrospektivi, ali ona nije odustala. Hoće li doći do backlasha kada dođe vrijeme za otvaranje, tek ostaje za vidjeti.
Odavno znamo da velika remek-Gallianova moda oduvijek je govorila o čežnji. O opasnom užitku da na trenutak postanete netko drugi. Nije posezao za poviješću. On ju je sanjao. Ili, preciznije, halucinirao. Njegove su kreacije u sebi nosile težinu romana, slika, opera, putopisnih dnevnika, starih fotografija, bočica parfema, zaboravljenih ljubavnih pisama, buvljaka, kostimografskih arhiva, napuknutog porculana i snova. Mogli biste čitav sat promatrati jednu Gallianovu couture jaknu i još uvijek otkrivati detalje skrivene ispod slojeva veza.djela često nastaju iz ruku duboko nesavršenih ljudi. Richard Wagner zauvijek je promijenio glazbu, ali je iza sebe ostavio i nasljeđe otvorenog antisemitizma. Caravaggio je slikao svece nakon što je počinio ubojstvo. Ime Coco Chanel i danas je neraskidivo povezano s njezinim djelovanjem tijekom Drugog svjetskog rata. Pablo Picasso revolucionirao je modernu umjetnost, ali je za sobom ostavio i niz duboko problematičnih odnosa.
Povijest nam gotovo nikada nije podarila „čiste“ genije. Ali ima neku težinu kada najutjecajniji muzej na svijetu odluči upravo najkompleksnijem vizionaru suvremene visoke mode podariti mjesto u modnom kanonu. Ne unatoč svemu što se dogodilo. Upravo zato što se sve dogodilo.
Teatralne revije
Gallianova moda oduvijek je govorila o čežnji. O opasnom užitku da na trenutak postanete netko drugi. Nije posezao za poviješću. On ju je sanjao. Ili, preciznije, halucinirao. Njegove su kreacije u sebi nosile težinu romana, slika, opera, putopisnih dnevnika, starih fotografija, bočica parfema, zaboravljenih ljubavnih pisama, buvljaka, kostimografskih arhiva, napuknutog porculana i snova. Mogli biste čitav sat promatrati jednu Gallianovu couture jaknu i još uvijek otkrivati detalje skrivene ispod slojeva veza.
Iako je Galliano najpoznatiji po svojim legendarnim teatralnim revijama i kultnim komadima poput haljine s printom novinskih stranica ili Diorove torbe Saddle Bag, manje je poznato koliko je snažno utjecao na način na koji se u modi oblikovala estetika ženstvenosti i senzualnosti. Opsjednut tehnikom krojenja po kosoj niti (famozni bias cut) i idejom erotične privlačnosti odjeće, transformirao je donje rublje u visoku modu i pomaknuo granice onoga što se smatra zavodljivim odijevanjem.
Galliano je bio fasciniran tehnikom krojenja po kosoj niti, koja podrazumijeva rezanje tkanine ukoso u odnosu na njezino osnovno tkanje, umjesto duž smjera niti. Na taj način materijal prirodnije prati liniju tijela i naglašava njegove obline. Uoči Diorovih revija njegov je tim čak zagrijavao kožu manekenki kako bi se vlakna tkanine što bolje priljubila uz tijelo, čineći siluete, kako su govorili, „još senzualnijima i još fluidnijima“.
Rad koji privlači generaciju Z
Tijekom rada u Givenchyju, Galliano je krojačicama vraćao modele s kratkim, ali upornim uputama: „uže, manje, uže, manje, uže, manje“. U intervjuu za The New Yorker otvoreno je govorio o svojoj kreativnoj namjeri: „Moj cilj zapravo je vrlo jednostavan: kada muškarac vidi ženu u jednoj od mojih haljina, volio bih da pomisli: ‘Moram spavati s njom.’“
Možda upravo zato njegov rad danas toliko snažno privlači generaciju Z.
Čitava je jedna generacija otkrila Galliana kroz zrnate snimke revija koji se iznova pojavljuju na TikToku. Algoritam je, sasvim slučajno, postao svojevrsni restaurator modne povijesti. Tinejdžeri koji nikada nisu kupili modni časopis odjednom su postali opsjednuti Dior coutureom iz 2004. godine.
Još važnije, ova izložba dolazi u trenutku kada sama moda djeluje neobično umorno. Luksuz je sve više postao pitanje financijskih rezultata. Kolekcije se mjere kvartalnim izvještajima, a kreativni direktori smjenjuju se u velikim modnim kućama gotovo istim tempom kao nogometni treneri. Galliano pripada vrsti koja polako nestaje. Njegov rad podsjeća nas da je moda nekada bila veličanstveno iracionalna. Da je smjela biti pretjerana, romantična, teatralna i potpuno neobuzdana… I da nikada ne trebamo prestati vjerovati kako nas ljepota treba ostaviti bez daha.
Uostalom, zamislite već taj red carpet na Met Gali.
