Decenijama je bio dio svakodnevnog života, a danas se mnogi s nostalgijom prisjećaju njegove jednostavne konstrukcije i nevjerovatne izdržljivosti
Mnogi se i danas s nostalgijom prisjećaju starih frižidera koji su decenijama stajali u jugoslavenskim kuhinjama.
Među njima posebno mjesto imaju Obodinovi modeli, prepoznatljivi po velikom rashladnom prostoru i malom zamrzivaču smještenom na samom vrhu.
Danas, kada su mnogo češći frižideri s velikim ladicama zamrzivača pri dnu, takav raspored djeluje kao relikt nekog drugog vremena. Ipak, iza njega nije stajala samo tadašnja moda, već vrlo jednostavna fizika.
“I danas radi”
Stari Obodinovi frižideri i danas izazivaju brojne nostalgične reakcije. Na društvenim mrežama korisnici se prisjećaju uređaja koji su, prema njihovim svjedočenjima, radili desetinama godina.
– Imam Obodinov frižider iz 1971., super hladi, nikada se nije pokvario, napisao je jedan korisnik.
Druga osoba navodi da ju je frižider služio 32 godine i da ga je potom poklonila dok je još bio ispravan.
Takvi komentari, naravno, nisu dokaz da su svi stari frižideri bili dugotrajniji od današnjih. Još manje dokazuju tvrdnje da se savremeni uređaji namjerno prave kako bi kraće trajali. Ali pokazuju koliko su ti uređaji ostali u sjećanju ljudi.
Za neke je Obodin bio i dio odrastanja. Jedna korisnica prisjetila se metalne posudice za led koja je dolazila uz frižider i u kojoj su kao djeca pravili sladoled.
Sve je objašnjavala prirodna cirkulacija zraka
Zašto je, onda, zamrzivač bio na vrhu?
Kod starijih frižidera sistem hlađenja bio je znatno jednostavniji nego kod mnogih današnjih modela. Rashladni prostor mogao se hladiti prirodnom konvekcijom preko hladne površine isparivača smještenog pri vrhu.
Princip je jednostavan: hladan zrak je gušći od toplog, pa se spušta, dok se topliji zrak podiže. Kada je izvor hlađenja na vrhu frižidera, ohlađeni zrak prirodno se spušta kroz unutrašnjost, dok se topliji vraća prema hladnoj površini.
Tako nastaje cirkulacija zraka bez potrebe za ventilatorom.
Kod nekih modela isparivač je bio oblikovan poput male kutije, a njegov unutrašnji dio služio je kao zamrzivač. Konstrukcija je zbog toga bila jednostavnija i imala je manje komponenti nego mnogi savremeni sistemi.
To, međutim, ne znači automatski da je svaki stari frižider bio kvalitetniji ili dugotrajniji od današnjeg.
Obodin je obilježio jednu epohu
Jedno od imena koje se posebno vezuje za frižidere u bivšoj Jugoslaviji jeste Obodin.
Tvornica Obod s Cetinja počela je razvijati proizvodnju kućanskih aparata tokom 1950-ih, a Obodinov frižider predstavljen je 1954. godine na Zagrebačkom velesajmu kao prvi frižider proizveden u Jugoslaviji.
Kasnije su se u domaćinstvima koristili i uređaji drugih proizvođača. Zamrzivač na vrhu, ipak, nije bio jugoslavenska posebnost. Takav raspored decenijama je bio uobičajen širom svijeta.
Zašto je zamrzivač završio na dnu?
Kako je tehnologija napredovala, ventilatori i sistemi za usmjeravanje zraka omogućili su proizvođačima da mnogo slobodnije raspoređuju rashladne komore.
Tada je važnija postala ergonomija.
Namirnice koje se drže u glavnom dijelu frižidera koriste se mnogo češće od onih iz zamrzivača. Zato je zamrzivač premješten na dno, dok je rashladni dio podignut na praktičniju visinu.
Danas je takav raspored posebno popularan upravo zbog lakšeg pristupa svježoj hrani i manjeg saginjanja.
Stari raspored ima i jednu prednost
I tu dolazimo do zanimljivog obrata.
Iako zamrzivač na vrhu mnogima danas izgleda zastarjelo, takvi frižideri i dalje imaju jednu važnu prednost – energetsku efikasnost.
ENERGY STAR navodi da modeli sa zamrzivačem na vrhu u pravilu troše manje energije od frižidera sa zamrzivačem na dnu ili sa strane.
Američko Ministarstvo energetike navodi da frižideri sa zamrzivačem na vrhu mogu trošiti između 10 i 25 posto manje energije od modela sa zamrzivačem na dnu ili sa strane, piše Jutarnji list.
Naravno, na stvarnu potrošnju utiču i veličina uređaja, izolacija, kompresor, temperatura i način korištenja.
Zato stari raspored nije bio nikakva jugoslavenska tajna, niti dokaz da su nekadašnji frižideri bili “neuništivi”.
Bio je to jednostavan odgovor na tadašnju tehnologiju: hladnoća je bila gore, hladan zrak se spuštao, a topliji podizao.
I zanimljivo je da se ista osnovna ideja, decenijama kasnije, i dalje smatra energetski racionalnom.
