Ovo je priča čiji početak i kraj ne želim smjestiti ni u jedan vremenski ni prostorni okvir.
Ona je duhovna, a vjerujem da se ništa duhovno ne treba potčinjavati onome što su kreirali ljudi.
Oduvijek sam se pitala odakle niču predrasude i stereotipi?
Ko ih sadi i kako tako dobro uspijevaju? Što bi rekli u Mostaru OKLE to?
Tata, u ovoj ćerki imaš pomalo sina
kog si mnogo želeo
ne samo u načinu na koji hodam ili
igram uz pesme Šabana Šaulića.
Moj dido Ale, mamin otac je ostao bez oca kao dječak.
Pred njim su ga ubili nacisiti negdje kod Prijedora.
Dan danas, u svojim osamdesetima on ponavlja da je siroče.
Po ko zna koji put, baš kao papiga iz kaveza, pitam se tajno i javno kako li izgleda Bog u očima onih koji mrze i sude u Njegovo ime?
Kako izgleda to božanstvo u glavi čovjeka koji tvrdi da je Bog kriv za požare u Australiji?
Ne veju nam pahulje, smog po staklu šara,
stiže Nova godina, odlazi nam stara…
Neko nema pameti neko nema para,
džaba je slaviš u Beču ako si duhovna fukara..
Svog prvog sina sam dobila sa 17 godina.
Vjerovatno možete pretpostaviti da ova trudnoća nije bila rezultat praćenja ovulacije i intenzivnog planiranja.
Vjera i religija su, kažu, dvije različite stvari i dok većina prihvata religiju predaka, naslijedivši je od svojih roditelja, neki se vremenom sami opredijele za svoj put. Ali i oni koji ostaju u okvirima zvanične, imaju neka svoja uvjerenja, kojima…
Tramvaj. Dva tramvaja. Zvuk udarca na dva kontinenta. Razmak ni godinu dana. Jedan je donio novi, drugačiji život, drugi odnio jedan stari, drugačiji život. Prvom su slijedile boje i oblici s kojim je drugi završio. Udarac tramvaja i eksplozija boja. Njena…
