U priči sa jednim od ordinirajućih policajaca u urgentnom, upitah u polu zezanju preksinoć:
– Jel ovo neka socijalno loša faza, nešto tipa Zvezda pukla Ligu šampiona ili tako nešto..? Pokušavam da objasnim frekvenciju žrtava porodičnog nasilja u urgentnom ovih dana..
Ona već dugo zna da on nije za nju.
Ponekad pomisli da on nije ni za koga.
Šta će ženi samoodbrana?! Bolje nek uzme oklagiju u ruke!
U nekom periodu odrastanja, tamo negdje u srednjoj školi, sa svojom tetom sam znala ići po kavama i druženjima, upoznavala njene frendice, upijala te neke situacije koje su me tek čekale ili bi me mogle čekati…
„Zašto ne ostaviš prošlost tamo gdje je?“, pitao me neki dan. Automatski sam se obranila i rekla da jesam, da sam ostavila prošlost tamo gdje je, u prošlosti.
Držao me je dolje (i nisam mogla ustati). Ali onda jesam – ustala sam. Stojim. Išla sam od nule do svog sopstvenog heroja…
Kliknite da saznate više! Foto + Video, i ostale bolesti medijskog prostora.
Ovo je priča o tome kako je jedna atletičarka motivisala žene žrtve nasilja u porodici da trče, ali i osvoje životni maraton.
1.048 km. Toliko, kaže Google, ima od Banje Luke do Istanbula vazdušnom linijom. Fiktivnom, naravno, jer nema leta iz Banje Luke za Istanbul. Hrvatska je od prijestonice Turske još udaljenija.
Bila je ranije poznata u policijskoj postaji u južnom Kosovu gdje je često tražila utočiste od svog nasilnog muža. U njezinim ranim 20-ima njezin brak je potonuo u noćnu moru zlostavljanja. Uz ostalo nasilje, prijetio joj je i pištoljem.
