Šta će ženi samoodbrana?! Bolje nek uzme oklagiju u ruke!
U nekom periodu odrastanja, tamo negdje u srednjoj školi, sa svojom tetom sam znala ići po kavama i druženjima, upoznavala njene frendice, upijala te neke situacije koje su me tek čekale ili bi me mogle čekati…
„Zašto ne ostaviš prošlost tamo gdje je?“, pitao me neki dan. Automatski sam se obranila i rekla da jesam, da sam ostavila prošlost tamo gdje je, u prošlosti.
Držao me je dolje (i nisam mogla ustati). Ali onda jesam – ustala sam. Stojim. Išla sam od nule do svog sopstvenog heroja…
Kliknite da saznate više! Foto + Video, i ostale bolesti medijskog prostora.
Ovo je priča o tome kako je jedna atletičarka motivisala žene žrtve nasilja u porodici da trče, ali i osvoje životni maraton.
1.048 km. Toliko, kaže Google, ima od Banje Luke do Istanbula vazdušnom linijom. Fiktivnom, naravno, jer nema leta iz Banje Luke za Istanbul. Hrvatska je od prijestonice Turske još udaljenija.
Bila je ranije poznata u policijskoj postaji u južnom Kosovu gdje je često tražila utočiste od svog nasilnog muža. U njezinim ranim 20-ima njezin brak je potonuo u noćnu moru zlostavljanja. Uz ostalo nasilje, prijetio joj je i pištoljem.
U slučaju porodičnog nasilja prva karika jeste skloniti ženu (i djecu) i tu Sigurne kuće igraju veliku ulogu u pružanju zaštite i psiho-socijalne podrške žrtvama. Međutim, postavlja se pitanje koliko mi zapravo oduzimamo prava ženama na ono što su one uložile i izgradile udaljavajući ih iz zajedničkog domaćinstva, dok nasilnik ostaje u toplini doma.
Htjela sam pisati o fenomenu koji zovem “osušene glasnice”. Možda i nije najbolji naziv, ali tako se osjećam kad danima komuniciram s ljudima isključivo putem poruka i mailova. “Lako” za to što se ne vidimo po par tjedana ili mjeseci, a živimo nekoliko ulica udaljeni, većina nas danas ne koristi telefon (mobitel) za pozive.
