Na jednom od glavnih milanskih trgova osvanuo je mural street-art umetnika Aleksandra Palomba.
Kažu da je kamen valjda nemoguće slomiti
Ali ja znam da nije
Slomila sam ga.
U muzeju voštanih figura izložene stoje.
Izvajane grubim rukama.
Jebi ga, on je nekad bio moj, znaš.
Šake krupne po mojim grudima su mu klesane.
Nekad je bio moj.
Ostaće zauvijek zabilježeno u kolektivnom sjećanju čovječanstva da su istinski heroji 21. vijeka nosili medicinske maske.
Jedina misao koja mi se vrzmala po glavi sve vreme bila je – da li sam vas išta naučila?
Da li ću, ako vas ostavim, ostaviti spremne za ovaj ružni, prljavi, zli svet?
Imam taj običaj
Da jedan ožiljak zamijenim drugim.
Ispričaću vam priču o ulju od kokosa kojaustvari nije priča o njemu.
Bilo da je rođen sa deformitetom ili je on posljedica neke nesreće, čovjek često ima problem da ga prihvati kao sastavni dio svog života.
Ožiljci imaju jako lošu reputaciju. Ljudi ih vide kao ružne tragove na našem tijelu, koje često povezuju sa opasnošću i kriminalom. Smatra se da ožiljke imaju “opasni momci”.
