Idemo na ulicu
posao
ljubazni smo
prema poznaniku
Kako prolaze dani sve sam uverenija da cela ova situacija, neće izaći na neko veliko prosvetljenje.
Nisam zabrinuta zbog toga, samo me podseća da nema velikih breakthrough momenata posle kojih ti bude jasno šta i kako pa odjednom sve radiš drugačije, iako pandemija zvuči kao dosta dobra prilika za to.
Siluete su predivne. Smiješno je jer su prilično površne, pokazuju nam tako malo toga u šta zapravo gledamo.
Nekim danima imam osjećaj da stojim na rubu litice i da gledam oluju kako se primiče, a ja sam nemoćna.
Stalno ih srećete – gledate ih na televiziji, čitate njihove knjige, navijate za njih na utakmicama, glasate za njih, hvatate bilješke na njihovim predavanjima, divite se njihovom uspjehu, smijete se njihovim šalama, divite se njihovom samopouzdanju…
„Trebalo mi je da mi to kažeš, u pravu si“, reče moja drugarica nakon što sam joj rekla šta mislim. Dovoljno mi se već puta žalila na drugu svoju drugaricu koja nikako da se promijeni, a ipak odbija da presiječe odnos s njom.
„Više ne sjedim za stolom sa ljudima koji me ogovaraju“. Mogu li dobiti jedno AAAAMIIIIN?!
Ukoliko se u poslednje vrijeme ne viđate često sa drugaricama, porazmislićete o značaju istog kad pročitate rezultate novog istraživanja koje pokazuje kako upravo takvo druženje utiče na vaše zdravlje.
Tekst je izvadak iz knjige “Odred djevojaka: 20 ženskih prijateljstava koja su promijenila istoriju” (“Girl Squads: 20 Female Friendships That Changed History”), koju je napisala Sem Mags (Sam Maggs), a ilustrovala Džen Vudal (Jenn Woodall).
Svi znaju za to da je Ef Skot Ficdžerald (F Scott Fitzgerald ) u noćnom baru u Parizu znao popiti piće sa Ernestom Hemingvejom (Ernest Hemingway). No, za žene koje su se bavile pisanjem oduvijek se vezivao mit izolacije.
