
Gotovo sav period od početka septembra imali smo kompletnu ludnicu na nebu, sa t-kvadratom u promjenljivim znacima, a u ovaj petak i veliki krst.
“Kada stižeš”, čujem dobro poznati glas. “Za pola sata, samo sam svratio sa momcima na po jednu”, odgovaram i već znam šta slijedi. “Nemoj da te čekam, spremila sam se i zakasnićemo.” Poznati zvuk. Muk, tačnije. Spuštena slušalica. Na momenat…
Znate, dok budete čitali ovaj članak, ja ću biti negdje u paralelnom Univerzumu. Mislim, fizički ću biti u Hrvatskoj, tačnije u Jastrebarskom, biću zatvorena u tišini sa divnim ljudima sa kojima se družim, evo skoro godina. Preživjeli smo većinu putovanja…