U dilemi da li pisati koliko je sramotno izvještavanje nekoliko medija iz Trebinja (pa onda i ostalih koji su prenijeli njihove tekstove) u slučaju ubistva žene LJ.R. u Trebinju ili samo oćutati i ne podsjećati na medijsku sramotu, odluka je, jasno je, učiniti ovo prvo.
Jednom u nekoliko meseci moram da sedim u prostoriji sa čovekom koji istražuje ubistvo moje majke. Moja porodica ga je prvi put upoznala pre šest meseci, kada je došao u naš dom da je uhapsi.
U Kini jedu pse, kod nas ih samo objese.
Memorijalni hod za žrtve nasilja u porodici, odnosno Nevjestin marš, je godišnji događaj u Njujorku, koji je započeo još 2001. godine u znak sjećanja na Gledis Rikart (Gladys Ricart), djevojku koju je ubio bivši momak na dan kada je trebala da se uda za drugog – 26. septembra 1999. godine.
Do srži me pogodila tužna vijest iz Bihaća.
Borci za ljudska prava traže potpuno ukidanje kazne za 19-godišnju Nouru Hussein u Sudanu, zemlji u kojoj je silovanje tokom braka još uvijek legalno.
Godinama pisati, apelovati i edukovati na neku društveno važnu temu, znači – nadati se.
Kad je Susan Kigula osuđena na smrtnu kaznu zbog ubojstva partnera, nitko nije mogao ni pomisliti da će za vrijeme boravka u zatvoru učiti pravo i na kraju osloboditi ne samo sebe, već i stotine drugih te ih tako spasiti od smrtne kazne.
Nije umro samo David.
Umrla je sigurnost.
Žene čiji su bračni prestupi užasavali antičke hroničare izvor su niza načina na koje možete unesrećiti supruga. Upozorenje: većina je smrtonosna.
