I svi su zaboravili na Filipa Zavadlava.
Par dana senzacije, a onda kao da se nisu dogodila ubojstva i kao da sustav nije zakazao i ukrao mu djetinjstvo ne djelujući.
U dilemi da li pisati koliko je sramotno izvještavanje nekoliko medija iz Trebinja (pa onda i ostalih koji su prenijeli njihove tekstove) u slučaju ubistva žene LJ.R. u Trebinju ili samo oćutati i ne podsjećati na medijsku sramotu, odluka je, jasno je, učiniti ovo prvo.
Jednom u nekoliko meseci moram da sedim u prostoriji sa čovekom koji istražuje ubistvo moje majke. Moja porodica ga je prvi put upoznala pre šest meseci, kada je došao u naš dom da je uhapsi.
U Kini jedu pse, kod nas ih samo objese.
Memorijalni hod za žrtve nasilja u porodici, odnosno Nevjestin marš, je godišnji događaj u Njujorku, koji je započeo još 2001. godine u znak sjećanja na Gledis Rikart (Gladys Ricart), djevojku koju je ubio bivši momak na dan kada je trebala da se uda za drugog – 26. septembra 1999. godine.
Do srži me pogodila tužna vijest iz Bihaća.
Borci za ljudska prava traže potpuno ukidanje kazne za 19-godišnju Nouru Hussein u Sudanu, zemlji u kojoj je silovanje tokom braka još uvijek legalno.
Godinama pisati, apelovati i edukovati na neku društveno važnu temu, znači – nadati se.
Kad je Susan Kigula osuđena na smrtnu kaznu zbog ubojstva partnera, nitko nije mogao ni pomisliti da će za vrijeme boravka u zatvoru učiti pravo i na kraju osloboditi ne samo sebe, već i stotine drugih te ih tako spasiti od smrtne kazne.
Nije umro samo David.
Umrla je sigurnost.
