Pozdrav iz Požege! Ovo lijepo malo mjesto diči se prekrasnim šetnicama, od Orljave do Požeške gore koja ju okružuje. Otići na izvor posebna mi je radost i čast. Dva su mjesta koja ga nude, a svega pet minuta od moje kuće. Otkrivaju ulaz prema šumi i livadama do vrha Sokolovac, a poučna staza ukrašava put. Šetajući tako svaki dan pitam se- koje mjesto ima izvor tako blizu centra grada? Pješačka zona u centru vodi me do brdašca na kojem se uspeo Stari grad. Taj komadić prirode u centru grada uljepšan je i oslikanim zidom gdje su se nekad održavali koncerti. Simbolična je to pozornica, poziv da se sve može kad se hoće. Hodajući po parku blizu Orljave, gdje mogu čuti vrane i osjetiti miris čokolade iz obližnjeg Zvečeva, upadam u neki drugi svijet. U njemu se miješaju film o divljini i onaj o bajci. Pluća dišu kao nova, oči sanjaju inspirirane mostovima i livadama. Nisu to obični mostovi, tu su uspomene zaključane u lokote, u pogled koji liječi. Novouređeni trg pokraj katedrale podsjeća me na gimnazijske dane gdje sam nekoć išla u školu. Svake srijede Klub šetača probuđuje u meni želju da živim veselo, da mi šetnja nije strana, da je to moj komadić zdravlja. Ne samo oni, tu su i neizostavni planinari koji me uče uvijek novim putovima po mojoj Požegi ali i šire. Zbog toga se uvijek rado vraćam u Požegu, osjetiti duh tišine, duh iskonskog veselja koje čini priroda i društvo. Zadovoljstvo mi je šetati se po Požegi jer mogu osjetiti ljude koji žele i mogu više. Mogu osjetiti prirodu koja svojom slikovitošću pjeva o životu dostojnom življenja, onom kao u djetinjstvu.
U knjižnici sam pronašla svoje iskonsko Ja. Na sastancima čitateljskog kluba otkrila sam kako je jednostavno čitati i pronalaziti ideje. Otkrila sam kako nas okruženje čini jer nismo samo imali sastanke u knjižnici. Poseban je događaj Noć knjige u knjižnici koja blista novim ruhom unutar Trga spoznaje i Galerije svjetlosti. Taj duh upotpunjavali su ukrasi načinjeni u likovnim radionicama unutar knjižnice. Od prekrasnih cvjetova do knjižnih skulptura i slova, upoznala sam nenadmašne ljude, a tu su bile i haljine koje su nosile književne junakinje.
Požega je grad mogućnosti, iako ponekad leže zapretene. Puno je polazišnih točaka, koje ponekad leže skrivene. Tu su ljudi koji snimaju filmove, projekte koji osvjetljavaju kulturni život u gradu. Nisu samo gledaoci zastupljeni, tu mogu biti scenaristi koji će se naći na ponekim radionicama. Kazalište i ples lako je otkriti u ovom okrilju prirode i povijesti. Muzej nas prati svojom mudrošću i kreativnošću. Šarenilo boja odvajkada krasi fasade glavnih zgrada. Pjesnici će doći na svoje jer Udruga zavičajnih pisaca hrani i krijepi mnoštvom nadahnutih ljudi.
Svaka je cesta život za sebe, živopisne skulpture skrivaju se na igralištu izvan centra. Buja život kao potok koji ga ukrašava. Sakrili su se i život i potok, ovdje ustupili su mjestu miru.
Grad koji je sazrijevao i sazrijeva otkrio mi je što znači biti vjeran sebi, što znači biti zadovoljan sobom, kako otkriti dosadu i kako joj pobjeći. Posebna mi je čast pokazati tu čaroliju mojim posjetiocima, otkriti im da prava priroda i sjaj leži unutar nas samih.
Gabrijela Zec, voli otkrivati nove stvari, nova mjesta i izazove. Planinari, fotografira i sklada svoje pjesme.
