Danas mi je jedna sjajna klijentica objasnila čestu pojavu da uspješne žene “završe” sa nekim “tipovima” koji ih ne poštuju – od nošenja kesa iz marketa, preko poštovanja vremena, izostanka brige i pažnje, do nasilja. (Uvažavam i obrnuto).
Sve sam to znala i sama, ali ne u jednoj rečenici. Ako ne možeš da objasniš u jednoj rečenici, uči dalje.
– Jednostavno je. Fokusiraju se na uspjeh, zanemare rad na samopouzdanju.
Samopouzdanje je uspjeh, ali uspjeh ne podrazumijeva samopouzdanje. Uspjeh “na normu” je ionako precijenjen.
Istovremeno, lična mjerila uspjeha su na margini, društvenoj i na individualnoj (što je anemičnija kategorija, svi po cveklu). To je ona fora sa otvaranjem firme i otvaranjem flaše vina, poslije dobrog ručka. Uspjeh mora biti individualna kategorija.
Gdje nema samopouzdanja, kompleksi niču kao korov. Ko ne čupa korov, počinje da kiše, oči svrbe i crvene, vremenom postaje samo gore. Postaješ slab i zavis(t)an (od drugog).
Gradite samopouzdanje. Kod sebe. Kod partnera. Kod prijatelja. Ne štedite jedni druge na dobrim stvarima.
Udarite u dupe i sebe i tog do sebe.
Manjak samopouzdanja stvara višak kompleksa.
Kompleksi komplikuju život i ubijaju apetit.
Celulit se liječi i dužom suknjom, a gdje je ljubav ne treba mrak. Gdje nije ljubav, kompleks svijetli kroz mrak.
Ponesite kesu jedni drugima, upalite svjetlo i vodite ljubav otvorenih očiju.
Sve to ide u krug, bolje ti je da naučiš pravila kretanja u kružnoj raskrsnici.
