Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: VriskicA: Život između straha i nade
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > VriskicA: Život između straha i nade
Uncategorized

VriskicA: Život između straha i nade

Brankica Rakovic
Objavljeno 17/07/2001 8:50
Brankica Rakovic
Podijeli
Podijeli

Mojoj majci koja sve boli preživljava ćutke i sa osmijehom. Mojoj sestri koja vjeruje u mene, koja mi je vjetar u leđa, i kojoj sam još prije par mjeseci obećala da ću napisati nešto njoj za ljubav i poslati Loli. Rijetko pišem a i to što napišem volim sačuvati za sebe, nisam neki ljubitelj ″prostituisanja privatnosti″ po društvenim mrežama.  Ali obećanje je obećanje!

Sumorna kišna nedjelja, sjedim sa drugaricom u jednoj zadimljenoj gradskoj kafani. I naravno, od obične kafe pretvori se to u pravo boemsko veče. Preko puta za šankom stajao je naš dobar poznanik, koji za par dana treba da otputuje za Ameriku. Posmatram ga i prepoznah sebe u njemu. Tuga, neodlučnost, želja, sadašnjost i budućnost. Još jedan koji odlazi, pomislih. Još jedan od hiljadu onih koji su pošli istim stazama, stazama koje vode u bolje sutra. Pitam se da li nas zaista vode ka boljem sutra ili nas vode u jedan svijet u kojem ćemo biti nesrećni i neispunjeni?! Da li su nam zaista pare postale najvažnije u životu?! Znam da je priča o ″odlivu mozgova″ dosadila i Bogu i narodu, ali prosto to je nešto što je naša realnost i svakodnevnica. Odlivu mozgova, rekoh! Pa šta su onda ljudi koji ostaju ovdje, neobrazovani glupani. Zapravo prije bih rekla odlivu fizičke radne snage, nešto baš i ne primjetim da nam toliki ″mozgovi″ odlaze. Izvinjavam se na iskrenosti!

Preporučeno

“Čini mi se kao da više nisam živa“
Radnici vrtića tvrde da trpe ucjene, Grad poručuje da je štrajk nezakonit
Deset znakova da vaše dijete maltretiraju u školi

I sama sam jedna od tih koji imaju za cilj da odu i da pokušaju da uspiju u nekoj drugoj zemlji. Ali ne pod svaku cijenu, nego vođena željom za daljnjim školovanjem i usavršavanjem. I nije problem otići? Problem je kako ostaviti sve ono što imaš i sve ono što te ispunjava. Ono što u drugoj zemlji nema a što tebe čini kompletnim. Nije tuđa trava ljepša i ne grije tuđe sunce bolje. Pitam se da li pare mogu nadomjestiti onaj dio nas koji izgubimo. A izgubimo sigurno! I neka mi niko ne kaže da griješim! Imam mnoštvo primjera u svom okruženju koje je zadesila takva sudbina. Izgubili su se, traže se, nesigurni su ali to nikada neće priznati dok god mogu da se pohvale da žive u velikim evropskim gradovima (čitaj negdje u okolini tih gradova). Nijedan čovjek ne može ostati isti, nešto nam se dogodi i promijenimo se, napravimo nešto ili neko drugi napravi nešto, i to nas promijeni. Vrijeme prolazi i mi postajemo novi ljudi. Onda se osvrnemo oko sebe i zapitamo – jesam to ja, je li to moj život, jesam li srećan?!

Čak sam jednom prilikom čula rečenicu ″ja se tamo osjećam slobodno a ovdje ne″. Slobodno?! Šta je to zapravo što čovjeka čini slobodnim? I koliko god da razmišljam ne mogu da shvatim tu izjavu i to poimanje slobode. Pitam se da možda ne živimo u Sjevernoj Koreji pa se ne osjeća slobodno. Sad bi mnogi rekli isto je to, Kim Jong-Un ili Dodik, nema razlike. Naravno da ima, koliko god da smo ogorčeni nećemo pretjerivati. Takvo poimanje slobode je toliko površno da me pomalo ljuti. Kompleksi su čudo! Sloboda je u tvojoj glavi. Za mene ništa drugo nego  odsustvo straha. A svi mi imamo neki strah, od bilo čega….gubitka ljubavi, bližnjih, zdravlja, posla itd. Tako da nema slobodnog čovjeka. Prosto! Svi mi težimo ka slobodi i koliko god se trudili biti slobodni rijetko to i uspijevamo. Jer slobodan život je zapravo odgovornost prema životu i prema svojim bližnjima. I koliko god mi mislili da bismo tamo negdje bili slobodni, griješimo. Šta nam to sve vrijedi ako su nam rešetke oko srca i duše, ako nam je tijelo slobodno a duša u zatvoru. Ali, izgleda da se poimanje slobode danas sve više izjednačava sa novcem. Imam para, imam slobodu. Žalosno!

Možda nisam u pravu, možda griješim, možda ipak treba otići, možda ovdje nema budućnost. Samo jedno ne treba, zaboraviti ko smo i odakle smo, ne treba da nam novac postane sve u životu. A ja, ja ću se već snaći. Vrijeme je da posegnem za svojom slobodom i da odagnam svoje strahove. Fortasse erit, fortasse non erit – možda će biti, možda neće biti!! Ali vrijedi pokušati. Da budem ponos njoj koja je svoj život i svoje najljepše godine žrtvovala za moju sestru i mene, i da budem ponos njemu koji me čuva i gleda sa onog gore svijeta, mojoj majci i mome ocu. I uspijeću, znam da hoću. Zbog njih! I biće ponosni!!!

Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Brankica Rakovic
Follow:
Kada biste život u njegovim najradosnijim izdanjima zamišljali kao žensku osobu, mogli biste da ga zamislite u liku Brankice Raković
Prethodni članak Marija Mihajlović: Cenzura srca
Sledeći članak Dragana Novković: Dio koji ne nedostaje
Kako Manuka med pomaže kod rana: prirodna njega koja stvarno djeluje

U svijetu prirodnih rješenja za zdravlje, Manuka med zauzima posebno mjesto – ne samo…

3 min za čitanje
Oči vas mogu upozoriti da imate previsok kolesterol

Znakovi upozorenja često izostanu pa treba redovito provjeravati razinu kolesterola. Ako imate…

3 min za čitanje
prijateljice
Pripremi srce i telo i sve će biti O.K.

Spakuj se, nemoj puno, samo kupaći i dve – tri one tvoje…

8 min za čitanje
Ovaj vrtić u Japanu ima sve što deci treba, a nema skoro ništa: Zovu ga najsrećnijim mestom za odrastanje

U zemlji gde se filozofija svakodnevnog života prožima sa pažljivo osmišljenim prostorom,…

3 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

Sve smo mi feministkinje, a naročito one koje to nisu

Autor Dragana 2 min za čitanje
Uncategorized

Nasilje kao porodično nasljeđe: Očevo maltretiranje mi je obilježilo život

Autor Redakcija 9 min za čitanje
Uncategorized

Leila Šeper: Jedina žena u BiH koja pravi pivo

Autor Brankica Rakovic 12 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš