Sa pojavom televizije, proslavili su se i neki kuvari poput Džulije Čajlds (Julia Childs) ili kasnije Džejmija Olivera (Jamie Oliver). Pojava realiti televizije je od kuvanja napravila kompetitivni sport, ali mnogi kuhari su ipak zadržali status zvijezde.
Šta biste rekli da vam kažemo da se desilo i to da se odlično pomiješaju kuhanje i umjetnost? Iako je Salvador Dalí, čudak i nadrealistički slikar, mrtav još od 1989. godine, te se nikada nije ni približio nečemu što liči na kulinarski šou, ostavio je traga i svijetu pripreme hrane.
Naime, iako jela poput “Telećih kotleta punjenih puževima”, “Hiljadugodišnjeg jajeta” i “Karamele sa šišarkama” nisu za svakoga, predstavljaju neobičan i maštovit oblik umjetnosti, zabilježen u Dalijevoj kuvarici “Les Diners de Gala” koja je objavljena 1973. godine.
Knjiga je predstavljala ostvarenje svih njegovih snova. Naime, Dali je tvrdio da je od šeste godine htio postati kuvar. Kako to obično bude sa neispunjenim životnim ciljevima, možda je i bolje da španski slikar nikada nije ozbiljno pokušao zainteresovati generalnu publiku za svoje nejestive kreacije.
Ipak, njegovi obožavaoci, prijatelji i slavni poznanici se nisu izvukli jer ih je pozivao na raskošne večere koje je organizovao sa svojom suprugom Galom (Gala Dalí). Kao što je razjašnjeno u knjizi, ovi događaji su bili više teatarske prirode. Gala i on su pripremali bizarna jela, a gosti su bili uslovljeni da nose čudnovate kostime, a razne divlje životinje su često tumarale slobodno oko stola.
Da je Dali živio u doba Kardašijana (Kardasians) vjerovatno bi vrlo rado prihvatio priliku da pretvori ove artističke žurke u gledanu televizijsku emisiju, jer mu gostovanja na televiziji nisu bila strana. Sada ih možemo rekonstruisati uz ono što dizajn sajt “It's Nice That” zove “odličnom kombinacijom detaljnih uljanih slika i kič fotografija hrane iz sedamdesetih”.
Bez obzira na apsurdnost ovih slika, mnogi od recepata u ovoj knjizi su stvarna jela najpoznatijih pariških restorana Dalijevog vremena, uključujući “Lasserre”, “La Tour d’Argent”, “Maxim’s” i “Le Train Bleu”.
Budući da su već 1973. godine domaćice počele da paze na liniju i koliko je hrana koju spremaju zdrava, Dali im je u ovom izdanju dao upozorenje koje glasi: “Knjiga je jedinstveno posvećena zadovoljstvu ukusa. Ovdje ne tražite dijetetske formule”.
“Namjeravamo da ignorišemo karte i tabele u kojima hemija preuzima mjesto gastronomije. Ukoliko ste pobornik brojanja kalorija koje zadovoljstvo jedenja pretvori u vrstu kazne, odmah zatvorite ovu knjigu, previše je živa, agresivna i drska za vas.”
