Od samog djetinjstva brojala je sve što se moglo prebrojati i zamišljala svijet izvan granice naše planete. A onda je svoj život posvetila astronomiji, matematici i proučavanju i proračunima koji će omogućiti ljudima da lete na druge planete. Iduće godine slavi stoti rođendan, koji nas navodi da se vratimo sve do 1918. godine kada se rodila u Zapadnoj Virdžiniji. Briljirala je u školi i otišla na koledž kada je imala samo 15 godina. Vjerovala je da će biti profesorica matematike ili medicinska sestra, kao druge žene koje je poznavala, sve dok nije upoznala profesora na fakultetu. Bio je to poznati matematičar W.W.Shieffelin Claytor koji je inspirisao da postane istraživačka matematičarka i pomogao joj je da izabere časove koji će joj u tome pomoći.
Kada je imala 18 godina završila je školovanje i pokušala se zaposliti. Uprkos tome što je to bilo u vrijeme Velike Depresije i poslovi su bili rijetkost, pronašla je privremeni posao kao profesorica u srednjoj školi. A onda je NASA 1950. godine raspisala konkurs za radno mjesto za afro-američke žene koje se bave tehnologijom. Aplicirala je i dobila posao.
Vjerovala je da će biti profesorica matematike ili medicinska sestra, kao druge žene koje je poznavala, sve dok nije upoznala profesora na fakultetu. Bio je to poznati matematičar W.W.Shieffelin Claytor koji je inspirisao da postane istraživačka matematičarka i pomogao joj je da izabere časove koji će joj u tome pomoći.
Međutim, to nije značilo da je uključena u sve poslove i procese na poslu, jer joj je bilo zabrannjeno prisustvo na sastancima. Istrajna u svojoj namjeri da se uključi pitala je kolege je li zakonski zabranjeno ženama da prisustvuju sastancima. Kada su joj odgovorili da nije, uspjela je dobiti priliku da ravnopravno učestvuje. Proračuni staze za letove bili su komplikovani i izazovni za sve koji su radili, jer su uključivali i komplikovane geometrijske formule, ali ona je bila odlična u tome. S obzirom na to da je bila izuzetno uspješna u tome povjerili su joj zadatak da radi na misiji odlaska na Merkur i uspješno je proračunala stvari vezane za lansiranje.
Međutim, to nije značilo da je uključena u sve poslove i procese na poslu, jer su joj bili zabranili prisustvo na sastancima. Istrajna u svojoj namjeri da se uključi pitala je kolege je li zakonski zabranjeno ženama da prisustvuju sastancima.
Matematičke vještine su joj omogućile da postane vodeća u proračunima putanja kretanja Zemlje, što je direktno uticalo na njenu ulogu u timu koji se bavio proračunima za prvi odlazak čovjeka na mjesec 1969. godine. Sve što su uradili bilo je izuzetno važno za tim koji se zahvaljujući tome bezbjedno vratio na Zemlju. To je konačno i potvrdilo njeno učešće na sastancima i važnost doprinosa koji je imala, jer su joj kasnije omogućili i planiranje misije za odlazak na Mars. Uspješno je pomagala mnogim astronautima da posjete zvijezde i vrate se bezbjedno na planetu Zemlju.
Otišla je u penziju nakon 33 godine rada 1986. godine.
Bila je koautorka 26 naučnih radova, a 1997. godine proglašena je matematičarkom godine. Učestvovala je u prvoj knjizi o putovanju svemirom i dobila 2015. nagradu od predsjednika Obame, medalju slobode u 97. godini.
Matematičke vještine su joj omogućile da postane vodeća u proračunima putanja kretanja Zemlje, što je direktno uticalo na njenu ulogu u timu koji se bavio proračunima za prvi odlazak čovjeka na mjesec 1969. godine.
Na pitanje kako je uspjela i šta je to izdvojilo upravo nju odgovorila je: “Druge žene nisu postavljale pitanja, a ja sam uvijek htjela znati više. Zanimalo me sve i istraživala sam. Tako su navikli na mene kao jedinu ženu koja se to usuđuje. Zato sam i nastavila pitati i uspjela sam”.
