Sve firme u kojima sam radila ili su im na čelu bile žene ili sam ja rukovodila sa ženama. Baveći se plesom, bila sam okružena timom djevojaka koje i danas obožavam. Sami moji treninzi već petnaest godina – sve same žene.
Radionice, joga, moji šamani, moji putokazi, moje iscjeljiteljke – žene. Evo me sada, u trideset i šestoj pišem za portal imena Lola, kako drugačije nego za ženski portal sa ženskom energijom. Doduše, ima tu jedan muškarac, ali ne znam šta bih vam rekla za njega… Nije prošao Inicijaciju 😉
Da se razumijemo, nisam ja tako birala, nisam planirala ili htjela, ono što sam ja nekada željela nije se ostvarilo. Ja sam htjela biti dio muškog svijeta, borbe, biznisa, hladnokrvnosti. Sva sreća pa nam se ne ostvaruje sve što želimo.
Od momenta kada sam počela da pišem, u početku vrlo skromno na svojoj FB stranici, S Fitness, žene su bile te koje su mi davale podršku. Iskrenu pravu žensku podršku. Vjetar u leđa su mi duvale i, mogu vam reći, nema boljeg osjećaja.
Jer, vaš ČOPOR vas podržava.
Najsmješnije je što, u ovih par tekstova koji su objavljeni, gdje je moja iskrenost, otvorenost, ogoljenost izašla na vidjelo, zasmetala isključivo mušarcima. Iskreno, ja sam mislila da će biti obrnuto, da će žene biti te koje će tako odreagovati. Međutim, moji muški prijatelji i poznanici su jedini imali neku zamjerku, primjedbu, na količinu ogoljenosti.
Neku kažu da nisu ni čitali. Okej, ne moraju, ali nekako onda ne stoji ta definicija prijatelja, jer prijatelji se podržavaju bez obzira na sve. Pročitaš jedan pa se izviniš za ostale. Budeš iskren, ne sviđa mi se, ne želim znati taj dio tebe, bla, bla, nije ništa strašno.
Negdje mi je to razumljivo – ogoljenost, emocije i izlaganje nije muški accessoirise za ovog života. Nije ih učilo da su osjećanja i njihovo slobodno pokazivanje potpuno normalna stvar. Ne zamjerim im, shvatam, zaista.
Možda i lažu da ne čitaju.
Ako njih dira, znači da smo na dobrom putu, zar ne? 😉
Međutim, nisam vam o tome htjela pisati ovaj put.
Ovaj put sam vam htjela pisati o ŽENSKOJ SNAZI.
Ja uživam u ženama i ženskoj energiji, u njihovoj hrabrosti, želji za promjenama, dosljednosti. Uživam u svim tehnikama i borbama protiv vjetrenjača na putu da spoznaju sebe i svoje suštine. Nada i vjera koju žena ima, kada njeguje svoje bolesne, ravno je božanskom poštovanju. Kada žena kuva za najmilije, njeno srce, ta mala spravica koja proizvodi magiju ljubavi i najnespretniju pretvori u mađioničarku najslađih jela. Nema ručka, do maminog ručka.
Mi žene nosimo suštinu u svojoj utrobi. Dajemo i podižemo život. Uh, božanstveno. Magično.
Neki dan sam gledala dokumentarac o ženama u Indiji koje su osnovale noćnu stražu, zovu se Pink Ladies, obučene su u roze sarije i nose palice u rukama. I stare i mlade patroliraju komšilukom i prebiju svako muško koje pravi probleme ne samo drugim ženama, već cijelom društvu. Uzele žene stvar u svoje ruke.
Nisam feministkinja po današnjim aršinima, ne zagovaram kontra napad. Nisam ja nikakav borac za ženska prava, ja sam ona koja zagovara prava svakog da bude svoj, muško, žensko, nebitno. Ja sam ona koja ne želi biti ravnopravna sa muškarcima po ljudskim zakonima.
Ja želim biti ravnopravna sa svima isključivo po kosmičkim.
Gdje je ljubav jedino mjerilo svega.
Međutim, ja imam jedan STRAŠAN problem.
Negdje, kada sklonim sve to sa strane, najveće kritike, najveća osporavanja, zavist, ljubomoru, sujetu i nerazumijevanje, žene sipaju na – žene.
Nikada mi neće biti jasno zašto je to tako.
Sve koje mi se javljate u inboks, sve ste iste. Ista je i ona kojoj je srce slomljeno, jer je on sa drugom i ta druga, jer će i njoj srce slomiti. I da neće, iste ste. Sve koje ste mi pisale, satkane ste od ISTIH stvari – volite, mrzite, svijetlite, slamate, bjesnite, mračite, gradite, rušite, volite.
I ja sam ista kao i vi.
Nisu žene meni, ŽENI, jednoj iz čopora, rekle da sam preiskrena. Žene su progutale, u dahu usisale dio sebe, dio istine iz tih tekstova, progutale fragmente svoje duše. I to je dokaz da ste povezane istim nitima od kojih smo sve satkane.
Nije ti ona kriva. Nisi ti njoj kriva.
Nije ti ona otela. Nisi ti pustila. Ima i do njega.
Nisi ti ništa bolja od nje. Nisi ti ništa gora od nje. Iste ste.
Ljubomora i zavist koju osjećate je zbog ispranih programa, dogmi kojima nas pune od kada je svijeta i vijeka. Učili su nas da budemo suparnice, a ne saradnice.
Učili su nas da su oni vredniji od nas, da se za njih moramo boriti.
Nametnuli su nam proporcije kako treba da izgledamo pa se sada mjerkamo ispod oka.
U stvari i same smo doprinijele tome. Same doprinosimo svaki put kada se uhvatimo u kolo ljubomore, sujete, ogovaranja, mržnje, otrovnih strelica, teorija “kolegice-suparnice”.
Ja neću da pjevam pjesme kako bi mu bilo bolje sa mnom, al’ on nema ukusa i kako volim okus njegovog đona. Pobogu, zar se želite odreći onog što vam je dato od momenta kada ste udahnuli vazduh ovog Zemljaskog svijeta? Gracioznost, dostojanstvo, empatiju, snagu, magiju! Imate magiju u srcima i zvjezdanu prašinu u očima, a vi ih traćite na potpuno nebitne stvari i, kroz to, odričete se svog dostojanstva!?
Svele ste život na potragu najboljeg mužjaka, samo i isključivu ulogu ‘majke’ i na površinsku fasadu izgleda i materijalizma. Vi, kojima je dato da se planine pomijeraju samo kada nogom kročite na njih!
No fucking way. Ne mogu vjerovati.
Ne.
Dosta je.
Fulale ste poentu.
Sve do jedne imamo svoje tamne strane duše u koje, ponekada ni same, ne smijemo zaviriti. Ako jedna ima, ima svaka. I ti i ona tamo i tvoja majka i njena majka i ona za koju misliš da ti je najljuća suparnica, zmija u njedrima.
Svaka nosi svoj teret. I taj teret se u svakoj od nas razlikuje u dvadeset grama, ne više.
Mi smo te koje prirodno imamo razvijenu empatiju, blagost, intuiciju i stvorene smo da čuvamo.
SVE – majke, žene, kraljice, hraniteljke, Jovanke Orleanke, kukamo, smijemo se, patimo, volimo, želimo, strepimo, skupa, u dahu, do izgaranja, stremimo ka istom – ljubavi i sreći.
Mi smo te koje smo iskonske, božanske, INTUITIVNE i ONE KOJE STVARAJU.
Zamislite šta bismo sve mogle da kreiramo, kakav svijet, kakvu energiju, kada bismo se samo maknule od prizemnih, suludih i površnih razmišljanja ovog, još uvijek, muškog svijeta. Zamislite koliko dobra možemo posijati. Zamislite koliko ljepote možemo unijeti u domove, ulice, aleje. Zamislite koliko ljubavi možemo dati, koliko ta ista ljubav može da liječi sve one rane, sve one gubitke, sve one suze.
Ženska energija je kreativnost, ženska enegija je ljubav, ženska energija je empatija, zapamtite.
NAŠ ČOPOR, I MI ŽENE U NJEMU… MI TRČIMO SA VUKOVIMA.
I molim vas, molim vas od srca, zapamtite da svaka od nas, ima i svjetlost i tamu.
Naredni put kada vam utroba, misao i jezik zaigraju prema SESTRI, zaustavite sebe i pokušajte razumjeti oboje.
P.S. Želimo isto. Da volimo i da budemo voljene.
Let the #SMess be with you.
#Sandologija
Mess – engl. nered.
Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.
