I za sve nas, taj organ stvoren da čini dobra i donosi radost svijetu, može biti pravi smarač kada nije na dužnosti. Menstruacije nerjetko upravljaju našim životom. Onda nije ni čudo što je hikteroktomija drugi najčešći operacioni zahvat kod žena, odmah iz carskog reza.
Moja metrica i ja smo imale mnogo turbulencija u našem odnosu posljednjih godina. Nije se pridržavala svojih mjesečnih navika, što je u meni kuvalo malo veću dozu animoziteta.
Koliko god da sam se trudila da svoje odmore i putovanja planiram oko njenog rasporeda, ona bi promijenila mišljenje u pet do dvanaest. Često bi, neočekivano odlučivala da mi donese grčeve, umor i krvarenje baš u trenutku važnih događaja.
Da li su se i vama dešavale slične stvari?
U zadnje vrijeme, obilnost i dužina trajanja njenih mjesečnih izliva je postala toliko zahtjevna da svaki svoj izlazak iz kuće moram da planiram u odnosu na blizinu toaleta. Čak i sa najvećim noćnim ulošcima i tamponima zajedno, najduže sat vremena mogu izdržati bez da se pokorim svojoj materici. Sve to ostavilo je i emotivnog traga.
Imam 48 godina i pretpostavila sam da je cijeli taj haos dio početka menopauze, pa se dala na kukanje kako je starenje teško. Pokušala sam da ostvarim kontakt sa bogom, da mi kaže da li je nepredvidivost mog mensturalnog ciklusa dio njegovog plan. Ispostavilo se da pitanja ostaju misterija.
Iako sam isla na svoje redovne ginekološke preglede i radila papa nalaz, svojoj doktorici nisam spominjala nestalnost i obilnost svojih ciklusa. Niko mi nikada nije rekao da je punjenje po jednog noćnog uloška i tamona u roku sat vremena mediconsko stanje – menogarija.
Sada to znam i želim da podjelim i sa vama.
Kada pogledam u nazad, imala sam dva razloga za to. Prvi razlog je činjenica da sam svaki drugi mjesec dobijala malo oduška od obilnosti ciklusa u zavisnoti od toga koji jajnik je bio na dužnosti.
Drugi je bio to da je većima mojih prijateljica, sličnog doba, imala gotovo iste probleme sa kojima su se suočavale koristeći kontraceptivne pilule i druga rješenja koja me nisu interesovala.
Plan mi je bio da istrpim, pravim se da mi bolovi ne unose nerzovu i da trpim sve dok ne uđem u menopauzu. Međutim, u decembru 2017. moja materica je odlučila da krvarnje postane njen hobi. Tih mjeseci moj ciklus je izgledao ovako: od 14. do 31. decembra, od 25. do 31. januara, od 17 do 28. februara.
I kako su mjeseci prolazili instinktivno sam shvatila da moram pojestiti ljekara.
Poslala sam email svojoj doktorici. Nije mi rekla ni da dođem na pregled, već me uputila na nalaz krvi i ultrazvuk. Nekoliko dana sam odgađala. Ko uopše želi da ide na vaginalni ultrazvuk? Ipak neki unutrašnji osjećaj mi nije dao mira, pa sam otišla.
Nalaz krvi je potvrdio da je razlog moje zadihanosti i manjka fizične snage, iako sam u formi cijeli život i uvijek vježbam, anemija. Ima smisla s obrizom na obilna krvarenja koja nisu prestajala.
Ultrazvuk je otkrio nekoliko fibroida, zadebljan endometrijum i potencijalni polip. Sljedeći korak je bila biopsija materice. Doktorica je insistirala: „Da budemo potpuno sigurni.“
Nakon šest nedelja, trećeg aprila, moja doktorica je obavila sve testove, zajedno sa biopsiom i poslala me kući uz rečenicu: „Ne očekujem da će nalaz pokazati negativnu patologiju, nemate tu genetsku predispoziciju i ultrazvuk nije zabrinjavajući.“ Kada su stigli rezultati trebalo je da odlučim kako ću se nositi sa svojim teškim i neredovnim ciklusima.
Molila sam se bogu da mi pokaže koji je ispravan put, nerazmišljajući previše o biopsiji. Nakon dva dana telefon je zazvonio i moja ginekologinja mi je saopštila: „Ovo nisam uopšte očekivala.
Imate pre-tumorne ćelije u vašoj materici i moraćamo da je izvadimo.“ To se i dogodilo, jedanaest dana kasnije, 16. aprila. Sada vraćam film unazad, pokušavam da procesujem sve što se dogodilo, polako se oporavljajući.
Najbolja stvar u svemu ovom je blagoslov ta tri slova „pre“, „još uvijek nije“ tumor. Hvala bogu. Ispostavilo se da je moja intuicija bila u pravu.
Stresem se svaki put kada pomislim šta bi bilo da nisam slušala svoje tijelo. Ko zna koliko dugo je moja materica stvarala te ćelije.
Zato vas molim, preklinjem, slušajte svoje tijelo. Ne zanemarujte promjene, koliko god djelovale maleno. Budite obazrivi i preuzmite inicijativu na vrijeme. Zakažite pregled, objasnite šta vam se dešava, sitnice život znače.
Vi najbolje osjećate ono što se dešava unutar vas. Niko drugi neće primjetiti nijanse koje Vi prepoznajete. Vi najbolje poznajete navike vašeg tijela, ritmove i cikluse. Vi ste ti koji treba da gledate vašu djecu dok odrastaju. Vi ste ti koji treba da uživate u vašem životu. Niko ne može da cijeni vaš život više od vas.
Naravno, ne možete da kontrolišete sve, ne očekuje se od vas da budete ljekari. Međutim, to ne znači da treba da zapostavite svoje tijelo i svoju dužnost da brinete o sebi.
Nadam se da ćete me polušati i pomno oluškivati sve što vaše tijelo govori.