U vrijeme striktnog režima, nametanja rodnih uloga i podjela, ova žena uspjela se izboriti za svoje mjesto pod suncem i to gledajući direktno prema njemu, baveći se naukom. Wang Zhenyi bila je jedna od najvećih naučnica u Kini. Rođena je 1768. godine tokom Qing dinastije. U to vrijeme, Kina je imala striktno feudalni režim, gdje je obrazovanje bilo dostupno samo bogatima, dok se od žena očekivalo da kuvaju, šiju i “ne opterećuju” se učenjem i školovanjem. Međutim, to je bilo upravo ono što je Wang željela, a na svu sreću je i mogla. Njena porodica je veoma cijenila obrazovanje, a djed i otac su je naučili astronomiji i matematici. Putovala je i nastojala učiti i razvijati se, ali je već na startu uvidjela kako je sistem nepravedan i kako se ljudi koji rade predano nedovoljno cijene. To je navelo da se bavi pisanjem poezije i da kroz svoje pjesme progovara o društvenim problemima.
O pomračenju sunca i mjeseca znalo se veoma malo, a ljudi su ga opisivali kao misterioznu, prelijepu pojavu, ne znajući tačno o čemu se radi. Zato je odlučila da razvije svoje teorije na koji način dolazi do toga, a ubrzo je konstruisala svoj model pomračenja koristeći ogledalo, lampu i globus koji je zavezala na špagu iznad stola. Na taj način je objasnila kako mjesec blokira naš pogled prema suncu i kako zemlja blokira sunčevu svijetlost kada je pomračenje mjeseca.
Obrazovanje je bilo dostupno samo bogatima, dok se od žena očekivalo da kuvaju, šiju i “ne opterećuju” se učenjem i školovanjem.
To nije bio kraj, jer imala je još problema koje je željela riješiti. Proučavala je kineski kalendar i proučavanjem planeta pomoću teleskopa nastojala objasniti zemljinu rotaciju, ali i rotaciju drugih planeta. Osim toga, bila je posvećena matematici. Uprkos teškim zadacima, nije odustajala i konačno je sa 24 godine objavila matematički vodič za početnike, pod nazivom “Jednostavni principi računanja”. Umrla je samo pet godina kasnije, ostavljajući iza sebe vodič koji je kasnije dobio svoj predgovor od poznatog naučnika Qiana Yiji.
Proučavala je kineski kalendar i proučavanjem planeta pomoću teleskopa nastojala objasniti zemljinu rotaciju, ali i rotaciju drugih planeta.
Posthumno su objavljene njene brojne knjige poezije, astronomije, matematike, a njen rad je uticao na naučnike, matematičare, ali i pisce koji su naslijedili interes za slične stvari. Pisala je komentare na Pitagorinu teoremu, razvila svoje argumente gravitacije i nastojala objasniti kako žena ima svo pravo svijeta da se “zamara” čime god poželi na svijetu, uključujući i nauku. Vjerovala je da je suludo dijeliti stvari na muške i ženske, kao i pridavati veći značaj jednom polu naspram drugog. Naglašavala je kako i ćerke mogu biti heroine, jer su jednake muškarcima, a drugima poručivala da vjeruju u to. Kada je saznala da umire, dala je svoje zapise i djela najboljoj drugarici Madam Kuai koja je takođe bila naučnica.
Ćerke takođe mogu biti heroine, jer su jednake muškarcima. Vjerujte u to!
Bila je udata za Zhan Mei, sa kojim je i provela posljednje četiri godine svog života. Za vrijeme bračnog života postala je poznatija kao pjesnikinja, a svoja znanja je uspjela podijeliti i sa studentima književnosti. Uprkos tome što nije imala djecu, ostavila je trag u mnogim dječijim životima, kao inspirativna, hrabra i samouvjerena žena. Prekratko na Zemlji, ali sasvim dovoljno da ostavi trag u Svemiru.
Vjerovala je da je suludo dijeliti stvari na muške i ženske, kao i pridavati veći značaj jednom polu naspram drugog.