Najgora sam, znam.
Ako ti se vratim
nikada više ti neću biti ista…
Još uvijek nisam srela većeg muškarca od mene.
Blaženi su oni koji nikada ne shvate
Tragediju malog grada
Toliko srođeni sa njim, da ne znaju za bolje
Jednom ćemo otići
U mali primorski grad
Ti ćeš sviratu gitaru
Ja ću sjediti kraj prozora
Ne dopusti da neko drugi
bude vlasnik tvog života
Ako te ikada put nanese, u gradić kraj Vrbasa,
našu Banjaluku,
Znaj da tamo i dalje imaš sigurnu luku.
Odavno već ne sjedim kraj prozora… i ne okrećem se na zvuk novih koraka. Znam da nisu tvoji. Poznam. Ne gledam ni u pravcu vrata, jer znam da se tvoja silueta pojaviti neće.. Al’ osjećaju da te tražim u drugima…
Dolio si mi viski
kao nijedan šanker.
To je tvoj način bliskog.
I volim ga.
Moj savršeni muškarac mora odlično da se razumije u umjetnost riječi i da je svjestan da nije nužno da nam se rimuju životi. Taj muškarac jedan je od onih koji znaju dobro kuhati, pa me stoga nikada neće miješati sa…
