U Muzeju Republike Srpske svečano je otvorena izložba slika i grafika “3+1” kao i novi prostor namijenjen promociji umjetničkog, posebno likovnog stvaralaštva. Izložba prikazuje umjetnička dostignuća četvorice banjalučkih slikara, Boška Vukojevića, Zorana Egića, Mile Sredojevića i Mihaila Rakite. Oni su poznati još od 1972. kada su kao učenici istog odjeljenja banjalučke Učiteljske škole, zajedno maturirali. Nakon toga su svi osim Vukojevića nastavili školovanje na Akademiji u Sarajevu, dok je on otišao u Novi Sad.
Godinama kasnije, uspjeli su se okupiti na jednom mjestu i ujediniti svoje radove pa stoga 3+1 predstavlja upravo njih trojicu u Sarajevu i Vukojevića u Novom Sadu. Rezultat je neiscrpan izvor ideje i energije kojom su ispunili novi prostor. Od apstraktnih akvarela, koji predstavljaju svijet u kutijama, preko zbirke slika lava, sve do poimanja stvarnosti, života i tijela. Najveća slika obnažene žene nalazi se na samom centru, odnosno na glavnom zidu i upućuje na svu ljepotu ženskog tijela. Međutim, poentu svako može tražiti i pronalaziti na svoj način. S jedne strane ogoljenost i prepuštanje, sa druge čistoća i spokoj. Svjetlost u mračnom prostoru, u obliku tijela jedne žene.
Zanimljiv je i način akcentovanja glavnih motiva slika. Primjer je ikona na kojoj su prikazani drugi predmeti, ljudi i na kojoj preovladava tama, a onda u lijevom uglu primjećujete malu ikonu, koja svojom svjetlošću privlači pažnju. Upravo takva je i bila izložba. Simbolika ikone, malog novog prostora i detalja koji se nalaze u oku posmatrača. Čini se da su umjetnici postavili jednačinu, koja je naizgled veoma jednostavna, a ipak kompleksna. Rezultat 3+1 može biti apsolutno proizvoljan i ostaje na svima koji su posjetili ili će tek posjetiti ovu izložbu da izvedu zvoj zbir.
Individualnost svakog umjetnika spojena u raskoš zajedničke izložbe. Ove autore osim prijateljstva veže i zanimljiv umjetnički izražaj, jer iako su imali slobodu, oni su se suptilno nadovezali u ovoj izložbi. Od prikaza tvrdog kamena, preko minijatura u akcentovanju, tamnih boja do otvorenih i svijetlih prozračnih kutija koje prikazuju Vrbas, naš grad i svijet. Uklopljena, dobro osmišljena i zanimljiva izložba, koju bi trebalo posjetiti nekoliko puta, odvojivši posebno vrijeme za svakog autora. Četiri nije konačan zbir ove jednačine, jedino je moguće reći: “Četiri svijeta koja vas vode u nove dimenzije.”
