Sjeli smo za okrugli sto (latinski mensa) sa direktoricom Mense u BiH. Riječ je o organizaciji koja ima tri osnovna cilja: da identifikuje i unaprijedi ljudsku inteligenciju radi dobrobiti čovječanstva, ohrabri istraživanje prirode, karakteristika i koristi inteligencije, kao i da promoviše stimulativne intelektualne i društvene mogućnosti za svoje članove. Zat0 smo htjeli saznati je li koeficijent inteligencije mjerilo znanja, kao i to prestaje li čovjek ikada učiti? O svemu tome i mnogo čemu više, za čitateljke Lole, Maja Ilić, Banjalučanka na čelu Mense u BiH.
Žene su „ljepši, nježniji pol“. Međutim, realnost nam pokazuje da su pol koji uspjeva osvojiti svijet. Hrabre su, uspješne i preduzetne. Kako je izgledao Vaš put do ostvarenja na poslovnom planu? Ko je Maja Ilić?
Ljepota nam definitivno ne odmaže, ali nije presudna. Maja Ilić je neko ko postavlja ciljeve horizontalno u svim pravcima, a ne pravolinjski. Iako imam arhitektonsku pozadinu, moja interesovanja su mnogo šira: računari, geometrija, psihologija, film, dizajn, muzika… Nekad mi se čini da to nije baš karakteristika koja bi se mogla navesti kao prednost, jer je takav način korištenja sopstvene energije rasipnički. S druge strane, ova osobina višeslojnosti (za koju smatram da je svojstvena ljepšem polu) definitivno doprinosi kvalitetu onoga čime se bavim, jer uspijeva određeni problem da postavi u različite kontekste kako bi se sagledao sa više aspekata.
Šta radi žena na čelu Mense, odnosno koje su Vaše obaveze? Opišite nam jedan radni dan.
Čelnica Mense nema mnogo obaveza. Mislim da je više stvar u organizaciji i inicijativi. Momci s kojima trenutno radim na reorganizaciji strukture Mense su sjajni. Nedostajalo im je samo malo ženske hemije koja je po svojim karakteristikama vezivna i žilava. Tek sam nedavno stupila na ovu poziciju, pa ni sama nisam sigurna kakve su nam sve mogućnosti i kapaciteti. Trenutno radimo na tome da se obezbijedi lakše formiranje interesnih grupa unutar udruženja kako bi članovi mogli raditi na zajedničkim aktivnostima.
Učite li i sad? Da li čovjek ikad prestaje da uči?
Svaki dan. Ne toliko iz knjiga, koliko iz života i od drugih ljudi. Zagovornik sam principa „learning by doing“. Knjiga, internet ili drugi izvori informacija su samo sredstvo za ono što ste u životu zacrtali da uradite, pa je učenje nus pojava rada. Zato mi je uvijek bilo zabavno i vjerovatno zbog toga moja interesovanja sežu široko. Zabava ne leži samo u usavršavanju u već poznatoj oblasti, već u učenju što više potpuno različitih stvari.
Koeficijent inteligencije kao mjerilo. Pokazuje li zaista naše sposobnosti i kako ga „nabildati“?
Koeficijent inteligencije je potencijal. Ne obezbjeđuje uspjeh niti ga garantuje, on samo govori o tome da možete biti uspješni u svemu čime se bavite. Ako su i neki drugi uslovi ispunjeni, naravno. Pored toga, postoje teorije višestruke inteligencije, odnosno mišljenje da postoje različite vrste inteligencije – muzička, prostorna, socijalna…, te su podijeljena i mišljenja o tome da li su ove inteligencije međusobno zavisne ili ne, a povrh toga, još “podijeljenija“ mišljenja da li se inteligencija uopšte može poboljšati ili ne. Testovi koje Mensa koristi su testovi logičke inteligencije i koriste se kao mjerilo jer su do sada najviše ispitivani. To ne znači da ostali vidovi inteligencije nisu važni. Moje mišljenje, a i dosadašnje iskustvo govori da su ovi elementi uzajamno povezani i da je veoma bitno da u životu nikad ne prestanete istraživati u čemu sve možete biti dobri.
Šta je ono što je neophodno ženi da bude liderka?
Isto što je potrebno i muškarcu da bude lider: dovoljno samopouzdanja. Ovoga, čini mi se, žene procentualno imaju manje nego muškarci. A ako ovu konstataciju proširimo još na „dobar/a lider/ka“, onda je neophodan visok nivo organizacije, intuicije i promišljenosti, a nizak nivo egoizma. U posjedovanju ovih osobina prednost dajem ženama. Prema tome, žene imaju sve potrebne, ali ne i jedan dovoljan uslov da budu dobre liderke. Kada bi se odvažile na prvi korak, bile bi jako dobre u tome.
Posljednju sjednicu Mense obilježile su žene. Kako to objašnjavate? Je li u pitanju neko rodno pravilo ili smo stvarno pametnije? (smijeh)
Ako i jesu pametnije, pametne žene to neće reći. Prije mi se čini da su se muškarci umorili od rukovođenja, i vidjevši da je njihov svijet siguran u rukama žena, odlučili da im ga povjere na neko vrijeme.
Jesu li žene dobar autoritet i na koji način postižu autoritet nad muškim kolegama?
Žene stiču svoj autoritet postepeno i to na način da se služe sopstvenim primjerom. To znači da ako očekuju od drugih veću produktivnost, one se trude da same budu duplo više produktivne. Taj način je sporiji, ali mislim da je jedini koji suštinski može uticati na promjenu mišljenja kod drugih ljudi. Tek tad je ta promjena trajna.
Kakve poteškoće se nalaze na putu uspjeha jedne žene i postoje li dugoročni planovi?
Bez obzira na pol, mislim da je svako sam sebi najveća prepreka za uspjeh. Način kako da ono što smatrate preprekama pretvorite u korist je univerzalan put ka uspjehu. To što su žene smatrane slabijim polom, nikad nisam smatrala uvredljivim, niti obeshrabrujućim, jer to nije bilo moje mišljenje. Istovremeno, ovakva percepcija ženskog pola mi je davala slobodu da radim bez određenog pritiska. Od žene se ne očekuje da bude uspješna u karijeri kao i muškarac, pa stoga, svaki njen uspjeh se smatra iznenađenjem i samim tim se više vrednuje.
Majin zadatak sa Mensinog testa za sve Lole.
Zadatak za Lole je jednostavan, a to je da se usude da izađu na testiranje. Samopouzdanje je prvi korak ka uspjehu.
