Nisi više dijete.
Ne budi izbirljiva. Ne budi toliko samovoljna.
Neću umrijeti u miru sve dok se ne udaš.
Pritisak na neudate žene u poznim dvadesetim nije neuobičajena pojava na globalnoj skali, ali u pojedinim kulturama stigmatizaciju samica prate i svrsishodni nazivi. Biti ”baba cura” još nije zabranjeno zakonskim regulativama, ali pred društvenim sudom je odavno postalo “ženska krivica”. Bridžit Džouns nas je možda zasmijavala svojim očajničkim pokušajima da se skrasi i tako sebi, ali i svojoj majci, što prije skrati muke, ali na drugoj strani svijeta, malo koja neudata žena zbija šale na ovaj račun.
Uz politiku jednog djeteta, kinesko društvo poznaje i nezvaničnu normu za grupu neudatih poslije 25. godine.
Sheng nu bi u prevodu značilo “žena ostatak”, aludirajući na nepotpunost ličnosti one koja se nije ostvarila u bračnoj zajednici, te na komadiće hrane koji ostanu na stolu kada je obrok završen.
Nedavno objavljena reklama kozmetičke kuće SK II je već izazvala veliki interes svjetske javnosti, jer za temu ima upravo afirmaciju “žena ostataka”. Prateći unutrašnju borbu samica, ova kratka priča otkriva šta Kineskinjama bez prstena okolina, a naročito porodica, “ostavlja” na stolu svakog dana.
Premda prikaze “pijace brakova” na kojoj roditelji prodaju kćerke za valute višeg socijalnog statusa te jecaje žena okovanih nepisanim pravilima zaključuje srećan kraj, ove 4 minute svakako podstiču na razmišljanje.
Podatak da je u kineskom poretku vrijednosti neudaja znak nepoštovanja roditelja govori sam za sebe. Podatak da u 21. vijeku postoji tržište brakova doliva ulje na vatru. Jedno je sigurno. Kako pred istočnom, tako i zapadnom hemisferom je dalek put od ukidanja sistema vrednovanja žena po principu “prstena na ruci”, ali je jednako sigurno i da je ovo put kojim svijet mora krenuti.
